Kaže da će interesantno biti posmatrati kako će se motivisati građani da se zaposle kao civilno lice u vojsci kada njihove kolege pođu u penziju, "jer je fokus konstantno na vojnike kao najbrojniju kategoriju, kao kategoriju iz koje se stvaraju podoficiri, zanemarujući civilna lica, bez čije ekspertize i rada, logistika vojske praktično staje ili se u najboljem slučaju toliko komplikuje i postaje zavisna od novca i privatnih kompanija".
– Nestabilni socio-ekonomski uslovi u kojima se nalazimo i socijalni dijalog, koji se ne održava u uslovima uzajamnog poštovanja, otežava nastojanja današnjeg rukovodstva sindikata da se održe postignuća prethodnih generacija i da se napravi značajniji iskorak naprijed. Problemi koji su postojali na početku SOVCG i tokom godina, mijenjali su svoju formu, međutim, suština je da i danas socijalni dijalog nije shvaćen kao alat za postizanje zajedničkog cilja, a napori jedne strane se ne uvažavaju i ne cijene kao partnerski, već u pojedinim slučajevima kao neprijateljski. Kompromisom se sigurno postižu najbolji rezultati, a mi smo i dalje na prilično udaljenim stranama stola, uprkos velikim očekivanjima od sadašnjeg menadžmenta kada je počinjao svoj rad. Ukoliko imamo zaposlenog koji je opterećen životnim potrebama porodice, godinama čeka unapređenje uslova rada, status u organizaciji mu je neriješen usljed partijskog uticaja u dugom nizu godina, loš mu je standard i ugled u društvu, kako se od njega može očekivati maštovitost, kreativnost i inicijativa u radu. Generalno, kako se može očekivati kvalitet ako nema kvantiteta, a svjedoci smo da je zainteresovanost za ovaj poziv na najnižem istorijskom nivou. Osrednji postaju odlični jer su bolji od onih kojih nema, upozorio je Halimović.
Ukazuje da se pokrenula priča o pomjeranju granice za prestanak aktivne službe, uz obrazloženje da nema ko da radi, što je apsurd i poraz zdravog razuma kada je rad u vojsci u pitanju.
– Poraz koji samo pokazuje nemoć u iznalaženju rješenja za pojedinačne slučajeve, koji će zbog svog ličnog interesa žrtvovati sve kolege ako treba do zadnjeg… a rješenja postoje, neka su čak vrlo jednostavna, i izvodljiva, i praktična… samo se trebaju usaglasiti i primijeniti. Naravno ne bi bilo korektno a da ne istaknemo pozitivna dostignuća sadašnjeg menadžmenta, a to je povećanje zarade koje se realizovalo od januara na prvom mjestu, određena infrastrukturna poboljšanja, kao i dio obezbjeđenja opreme za rad, kazao je Halimović.
Ističe da je posljednji udar na socijalni dijalog, koji ga je praktično pokopao, donošenje Pravilnika o radnom vremenu bez ikakve konsultacije sa sindikatima kao predstavnicima zaposlenih, pri čemu je usvojeni tekst kao prepisan iz osnivačkog akta nekog feudalnog društva, sa mnoštvom neustavnih odredbi.
– Naravno da smo reagovali, pružili ruku poslodavcu sa željom da kao partneri nađemo rješenje, koja je očekivano odbijena, tako da smo prinuđeni da nastavimo sa drugim vidovima sindikalnih aktivnosti na rješavanju problema, zaključuje Halimović.
