To su poruke sa panela koji je organizovan u okviru konferencije Centra za monitoring i istraživanje (CeMI) - Od masovnih oprosta do ciljanih intervencija – amnestija i pomilovanje u Crnoj Gori".

Profesorica krivičnog prava Vesna Ratković, ukazala je da informacioni sistemi u oblasti pravosuđa imaju ozbiljan problem kada je riječ o izdvajanju i dostupnosti podataka.

- Što nije samo metodološka poteškoća, već ustaljena praksa u kojoj statistički podaci i njihova dostupnost faktički ne postoje, uprkos procesu digitalizacije - rekla je Ratković.

Govoreći o amnestiji, Ratković je istakla da je riječ o kolektivnoj mjeri sa ekstenzivnim dejstvom, koja po pravilu obuhvata veliki broj osoba.

- Nasuprot tome, akt pomilovanja je pojedinačni, rekonstruktivni upravni akt, koji ne djeluje samo prema osobi koja je pomilovana, već ima šire društvene implikacije - jasna je Ratković.

Ona je naglasila da postupak pomilovanja nije sudski, već upravni, te da u tom procesu ne učestvuju sudovi, već Ministarstvo pravde.

Prema njenom mišljenju "sudovi su svoju ulogu završili donošenjem pravosnažne presude, te bi njihovo dodatno uključivanje u postupak pomilovanja predstavljalo nepotrebno administrativno opterećenje".

- To je po mom mišljenju posao za Ministarstvo pravde - jasna je ona.

Ratković je podsjetila da je pomilovanje diskreciono pravo predsjednika države, zasnovano na načelu oportuniteta, odnosno na procjeni svrsishodnosti i postojanja uslova za pomilovanje, te da se pravni i politički aspekti tog instituta ne mogu posmatrati odvojeno.

- I amnestija i pomilovanje imaju snažnu političku konotaciju, pri čemu - dobitnici" nijesu samo oni koji dobiju amnestiju ili pomilovanje, već i oni koji te odluke donose - jasna je Ratković.

Ona je ocijenila da oba instituta treba primjenjivati veoma restriktivno.

Ukazala je da se u javnosti već pojavljuju očekivanja i podsjećanja osuđenih osoba na ranija obećanja, te da, iako aktuelni predlog amnestije nije usvojen, nije isključeno da će uskoro uslijediti priprema novog.

Savjetnik za pravna pitanja Predsjednika Crne Gore Ivan Šikmanović kazao je da je predsjednik Crne Gore, u skladu sa Ustavom, nadležan za davanje pomilovanja.

- U izvještajnom periodu ono što je uočljivo jeste da dolazi do porasta broja molbi za pomilovanje - rekao je Šikmanović i podsjetio da je predsjednik Milatović preuzeo dužnost 21. maja 2023. godine.

Ukazao je da su u protekle dvije i po godine podnijete ukupno 134 molbe za pomilovanje, od kojih 124 nijesu uvažene, dok je deset molbi usvojeno, a trenutno se u radu nalazi još šest molbi za pomilovanje.

- Ministarstvo pravde u prvoj fazi zaprima i obrađuje molbe, u skladu sa članom 11 Zakona o pomilovanju i obavezno je da pribavi sve relevantne informacije koje mogu biti od značaja za donošenje odluke - podjsetio je Šikmanović.

To, kako je pojasnio, uključuje podatke o počinjenim krivičnim djelima, izrečenim kaznama, pravosnažnim presudama, kao i socijalnim i drugim okolnostima koje se odnose na podnosioce molbi.

- Nakon analize i ocjene svih prikupljenih informacija, ministar pravde predsjedniku Crne Gore dostavlja prijedlog odluke, zajedno sa kompletnom dokumentacijom, koja zatim dolazi na razmatranje u kabinet predsjednika - kazao je Šikmanović.

Kako je objasnio, po prijemu molbe u kabinet predsjednika Crne Gore, ovlašćeni službenik provjerava njenu potpunost i urednost, a po potrebi se, kroz službenu komunikaciju sa Ministarstvom pravde, traže se dodatna pojašnjenja ili dopuna dokumentacije.

Šikmanović je istakao da je naredni korak razmatranje molbe pred komisijom koja je nedavno i formalno formirana u okviru kabineta predsjednika.

- Komisiju čine rukovodilac službe predsjednika Crne Gore i više savjetnika iz oblasti koje mogu biti relevantne za odlučivanje u konkretnim slučajevima. Komisija razmatra sve aspekte molbe na osnovu informacija koje je dostavilo Ministarstvo pravde i daje svoje mišljenje predsjedniku, koji u završnoj fazi donosi konačnu odluku - pojasnio je Šikmanović

Predstavnik CEGAS-a Boris Marić je rekao da ima utisak da se sistemima amnestije i pomilovanja - nijesmo bavili dovoljno ozbiljno i sistemski i da ne vidi jasnu političku volju da se uđe u reformu tog procesa".

Marić ocjenjuje da se u praksi zakoni o amnestiji donose prečesto i bez strateškog pristupa, dok je postupak pomilovanja oslabljen izostavljanjem uloge sudova, čime je narušen ustavni balans i dodatno opterećena percepcija nezavisnosti pravosuđa.

- Kada se uđe u postupak amnestije ili pomilovanja, gotovo da ne postoje adekvatna obrazloženja zašto se pokreće taj proces, bilo sistemski ili u pojedinačnim slučajevima, što ozbiljno ugrožava povjerenje javnosti - kazao je Marić.

Prema njegovim riječima, veća transparentnost postupaka, posebno kroz jasna i dostupna obrazloženja odluka, mogla bi značajno doprinijeti jačanju povjerenja građana u institucije.

- Jedna od prvih mjera koja bi mogla biti uvedena, iako trenutno nije predviđena zakonom, jeste da zahtjevi za pomilovanje budu dostupni javnosti. To bi značajno doprinijelo transparentnosti postupka - rekao je Marić.

On upozorava da se uoči izbornih ciklusa bilježi porast zahtjeva za pomilovanje, što ukazuje na uvjerenje da politički kontekst može uticati na ishod takvih postupaka i da je neophodno preventivno reagovati.

- Vezivanje pravnih instituta mora biti jasno i dosljedno. Preinačenje kratke zatvorske kazne u uslovnu može biti prihvatljivo rješenje, ali isključivo uz potpuno, precizno i javno dostupno obrazloženje - zaključio je Marić.

Advokat Veselin Radulović je podsjetio da se instituti amnestije i pomilovanja najčešće posmatraju kao izraz milosti države prema osuđenim ili okrivljenim osobama, ali je upozorio da takva - korekcija prava - koja dolazi iz drugih grana vlasti, neminovno ostavlja posljedice na rad onih koji su donosili presude u tim predmetima, kako sudija, tako i tužilaca.

- U situaciji u kojoj postoji izuzetno blaga kaznena politika, uz često donošenje zakona o amnestiji i značajan broj odluka o pomilovanju, stvara se utisak da reakcija države na kriminalitet nije onakva kakva bi trebalo da bude - rekao je Radulović.

On je ocijenio da je takav ambijent rezultat političkih odluka, te da odgovornost leži prije svega na donosiocima odluka, jer "osuđene osobe već u trenutku izricanja presude računaju da kazna neće biti konačna i da je neće u potpunosti izdržati".

Kako je naveo, polazi se od pretpostavke da će kazna biti preinačena u uslovni otpust, da će biti skraćena za jednu trećinu zbog korektnog vladanja u zatvoru, što se, prema njegovim riječima, u praksi gotovo redovno dešava, a zatim i od očekivanja da će Skupština donijeti novi zakon o amnestiji, kojim bi se kazna dodatno umanjila za 20 do 25 odsto.

- Kada se svi ti faktori saberu, naročito u predmetima organizovanog kriminala i korupcije, dolazi se do zaključka da ni formalno blaga kaznena politika zapravo nije izvršena u punom obimu, već da su kazne značajno umanjene i ublažene, što, nikada ne daje dobar efekat - jasan je Radulović.

Takva praksa, zaključio je on, ostavlja snažan utisak u javnosti da se napori pravosuđa obesmišljavaju i da se poruka borbe protiv kriminala relativizuje.

Novinar Zoran Radulović ukazao je da se pitanjem amnestije danas bavi manje nego ranije, te da sama statistika pokazuje određeni zastoj, ali bez jasnih objašnjenja.

- Da li zbog nedostatka kandidata ili nepostojanja potpune evidencije. Upravo zbog toga nije moguće uporediti ko je pomilovan, a ko nije, koliko je povratnika među amnestiranima, niti sagledati stvarne efekte takvih odluka - rekao je Radulović.

- Posebno je problematično što su u Crnoj Gori pomilovani i pojedinci osuđeni za teška krivična djela, od primanja mita i policijskog nasilja, preko organizovanja šverca cigareta, do nasilja nad ženama,i to u periodima kada su institucije javno deklarisale borbu protiv organizovanog kriminala, korupcije i rodno zasnovanog nasilja-, rekao je on.

- Kada se sagledaju pojedinačni slučajevi, postaje jasno da je tema amnestije mnogo složenija i sadržajnija nego što to pokazuje puka statistika - naglasio je Radulović, dodajući da su upravo ti slučajevi otvarali prostor za ozbiljne novinarske priče, ali bez vidljivog društvenog efekta.

Govoreći o ulozi medija, Radulović je zaključio da oni mogu imati značajnu ulogu, ali i negativan efekat ukoliko se ove teme zloupotrebljavaju, svodeći ih na dnevno-politički, umjesto na javni interes, što je, kako je ocijenio, česta praksa.

Konferencija je dio projekta - Podrška EU integracijama Crne Gore – za nezavisno i profesionalno pravosuđe kao ključni preduslov!" koji sprovodi Centar za monitoring i istraživanje (CeMI), u saradnji sa Centrom za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN- CG) i Centrom za građanske slobode (CEGAS) a finansiran je od strane Evropske unije i kofinansiran od strane Ministarstva javne uprave Crne Gore.