Svjetski dan socijalne pravde – 20. februar – u Crnoj Gori se dočekuje u okolnostima u kojima jedna četvoročlana porodica za godinu od države biva pomognuta sa oko 2.000 eura, što je trećina mjesečne zarade jednog direktora državnog preduzeća, kojem se samo varijabila, zimnica i naknada za prekovremeni rad mjere najmanje jednim iznosom godišnje socijalne pomoći.
Granica siromaštva za četvoročlanu porodicu, prema računici Monstata, iznosi 695 eura, odnosno četiri puta više nego što iznosi materijalno obezbjeđenje četvoročlane familije. Zvanični podaci pokazuju da je u našoj zemlji svaki peti stanovnik u riziku od siromaštva. Svaki osmi zaposleni ima platu na nivou minimalne zarade sa srednjim obrazovanjem (600 eura), dok svaki drugi penzioner prima minimalnu penziju od oko 450 eura.
Iako je Crna Gora po Ustavu država socijalne pravde, osim mizernih iznosa socijalnih davanja, čini se da izostaje reakcija nadležnih u pravcu smanjenja siromaštva, posebno cikličnog siromaštva, podrške porodicama, naročito djeci i starima. I dok su za minimum uslova dostojanstvenog života potrebne najmanje dvije prosječne plate, život u Crnoj Gori, za ogroman dio građana, uglavnom se svodi na sastavljanje kraja s krajem.
Povodom Svjetskog dana socijalne pravde, direktorica humanitarne fondacije Banka hrane Marina Medojević upozorava da je siromaštvo i dalje potcijenjeno u Crnoj Gori, jer se ne mjere realni životni troškove i nisu vidljivi ljudi koji žive na ivici egzistencije.
– Siromaštvo zaposlenih je tema koja se zaobilazi jednako kao i socijalna penzija. Tek dvije prosječne plate su dovoljne za mjesečnu potrošačku korpu. Mali je broj porodica koje ih imaju. Procenat građana koji sastavaljaju kraj s krajem, uz manje ili više poteškoća, iznosi 76,6 odsto. Skoro svaki četvrti građanin kasni sa ratom za kredit, kirijom, plaćanjem računa... Nedavno su crnogorski penzioneri "uvaženi" povećanjem primanja za 1,74 eura. Slično su prošli i korisnici socijalnih davanje. Jedino socijalno davanje namijenjeno siromašnima (MOP) krajnje je ponižavajuće – kreće se od 100 do 190 eura, a prima ga svaki deseti socijalno ugroženi – ukazala je Medojević.
Podsjeća da socijala za četvoročlanu porodicu iznosi 170,11 eura, dok je granica siromaštva za četvoročlanu porodicu (po Monstatu) 695 eura.
– Naša država svjesno drži građane daleko ispod službene linije siromaštva. Sindikalna potrošačka korpa ukazuje da je samo za hranu potrebno 630 eura. Mi u Banci hrane pitamo Vladu i resorno ministarstvo koliko porodica ima taj minimum novca za hranu – ističe Medojević.
Ona podsjeća i da se država, zbog privilegujuće poreske politike, odrekla 104 miliona eura od prometa goriva za jahte u Porto Montenegru.
– Koliko miliona se odriče, i iz kojih motiva, zbog neplaćanja poreza na izdavanje stanova i ekstraprofita, nije poznato. Na socijalnu pomoć, penzije, dječiji dodatak srazmjeran primanjima i prihodima porodice gleda se kao na trošak, što nije slučaj sa rasipničkim troškovima javnih funkcionera. Želi se stvoriti percepcija da je težak položaj ugroženih lična odgovornost, a ne posljedica propusta u sistemu zapošljavanja, obrazovanja, privatizacija i neefikasne socijalne politike – naglasila je Medojević.
