Zahvaljujući brzom razvoju tehnologije i interneta svijet je postao mnogo manji nego samo prije 20–30 godina, pa tada neko iz recimo Australije može komunicirati sa djetetom iz Podgorice ili bilo kojeg drugog grada na bilo kojoj tački svijeta. Sve je to dovelo do velike opasnosti od pedofila koji vrebaju naivnu djecu širom svijeta, a koliko je taj problem ozbiljan govori činjenica da je u svakom trenutku na internetu prisutno preko 700.000 predatora. To u razgovoru za "Dan" navodi Boјan Јušković, u Crnoј Gori јedini edukator za bezbjednost djece i mladih na internetu i društvenim mrežama, koji je u poslednje dvije godine održao preko 20 predavanja u školama o opasnostima u virtuelnom prostoru. On ističe da kada govorimo o djeci i mladima, opasnosti na društvenim mrežama je mnogo, od same komunikacije sa nepoznatim ljudima, raznih oblika nasilja na internetu od strane vršnjaka, preko vrijeđanja na raznim osnovama, vjerskoj, nacionalnoj, seksualnoj i sl.
– Jedni od najtežih oblika ugrožavanja bezbjednosti djece na internetu je, prema mom ličnom mišljenju, pedofilija, zatim mogućnost kidnapovanja, ucjena i krađa identiteta i informacija. Nažalost to su lica koja izgledaju apsolutno normalno kao i svi ostali i nije ih lako prepoznati. Određena istraživanja rađena u nama susjednoj Srbiji dala su za rezultat da to mogu biti lica različite starosne dobi, obrazovanja, izuzetno raznoliki profili ljudi, što umnogome otežava njihovo otkrivanje. Iz tog razloga roditelji moraju biti izuzetno oprezni kome povjeravaju svoju djecu, šta im djeca rade na internetu i društvenim mrežama, sa kim komuniciraju i da prije svega stvaraju odnos baziran na povjerenju kako bi im se djeca mogla povjeriti u svakom slučaju potencijalnog zlostavljanja – navodi Јušković, koјi na svoјim društvenim mrežama edukuјe dјecu i roditelje o bezbјednosti na internetu.
Na pitanje koјi su najveći izazovi sa kojima se suočava u svakodnevnoj borbi sa pedofilijom i dječijom pornografijom, Јušković kaže da јe problem to što se problemu pedofiliјe ne pridaje dovoljno značaja, kako od samih institucija, tako i od roditelja.
– Kada naiđemo na neki problem, tu je prisutno zgražavanje javnosti, razne osude, poneka emisija i to je to. Na tome se završava, bez konkretnih poteza koji bi riješili navedeni problem ili se barem krenulo u rješavanje navedenog problema. Najbolji primjer su nedavni događaji u Podgorici i Kotoru gdje su klasični primjeri seksualnog zlostavljanja kvalifikovani kao prekršaji protiv javnog reda i mira – kaže Јušković.
On ističe da aktuelna kaznena politika prema pedofilima ne vodi suzbijanju već isključivo djeluje kao podsticaj što je nedopustivo, pa smatra da su neophodne što hitnije izmjene i dopune Krivičnog zakonika, kako bi se u isti integrisali sva poznata djela seksualnog zlostavljanja i kako bi se kaznena politika za ta dјela povećala maksimalno.
– Nažalost dosadašnja praksa nikako nije išla u korist žrtava ovih gnusnih zločina i to bi moralo pod hitno da se promijeni jer ovakav odnost institucija ne donosi nikakvu pravdu žrtvama, štaviše iste budu dodatno i bespotrebno izložene dugotrajnim i teškim procesima – navodi Јušković.
Јušković ističe da mu se u nekoliko navrata desilo da mu se obrate roditelji djece koja su na neki način seksualno uznemiravana.
– U tim slučajevima su prijave proslijeđene kolegama iz Uprave policije koji su dalje postupali prema istima, u nekim slučajevima su direktno roditelji podnosili prijavu u nekima su prijava ili anonimno obavještenje išli preko mene, ali u svakom slučaju savjetujem roditeljima da svaki oblik, pogotovo seksualnog uznemiravanja prijave policiji i ja sam tu uvijek ukoliko treba da se koordiniše između samih roditelja i policije, barem kada je Bijelo Polje u pitanju imam izvanrednu saradnju sa kolegama iz Uprave policije – kaže Јušković.
Na pitanje kako pronaći balans između onlaјn i realnog života, naš sagovornik kaže da to postaјe sve teže.
– Postaje sve teže pronaći taj balans i sve češće nam se životi sele iz realnog u virtuelni svijet. Internet je umnogome olakšao život za neke stvari. Druga strana medalje je što smo svi postali zavisni od telefona, pa čak i kada završimo neku obavezu mi nastavljamo da gledamo i klikćemo po ekranu. Moja preporuka je da se telefoni drže na vibraciji ili utišani i sa povremeno isključenim internetom i da na taj način postepeno smanjujemo upotrebu istih, jer kada vam je uključen zvuk, vama stalno stižu razna zvučna obavještenja koja vas tjeraju da iznova i iznova otvarate te poruke i da konstantno budete na telefonu. Provodite više vremena u razgovoru sa porodicom, igri sa djecom u prirodi jer su to stvari koje će vas definitivno napuniti energijom – savјetuјe Јušković.
