- Posebno je zabrinjavajuće (ali, na žalost, ne i iznenađujuće) da je ovo ponavljajuće ponašanje i da je svega par dana prije ovog događaja ista ili druga grupa maloljentih lica vršila esktremno nasilje u Podgorici. U pitanju je očigledno pojava koja mora da se suzbije što prije i na adekvatan način – dok nismo došli do još težih posljedica - navodi Bojović u saopštenju.
Na godišnjem nivou, kaže se u saopštenju, broj maloljetnika u sukobu sa zakonom raste. Prema izvještaju Ministarstva unutrašnjih poslova za 2023. godinu, 351 maloljetnik je počinio 413 krivičnih djela, što predstavlja povećanje od 14,7 odsto u odnosu na prethodnu godinu. Većina ovih djela odnosi se na nasilje, narušavanje javnog reda i mira, upotrebu droga i krađe.
Bojović smatra da ključni izazovi u radu sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom uključuju nedostatak kapaciteta u institucijama, Centri za socijalni rad i druge institucije su preopterećeni, sa značajnim manjkom stručnjaka u oblasti socijalne zaštite, psihologije i pedagogije.
- Skoro da i ne postoje usluge socijalne i dječje zaštite na koje se mogu upućivati počinioci krivičnih djela ili prekršaja. Postoji samo jedan Dnevni centar za djecu sa problemima u ponašanju na nivou čitave države, izuzetno mali broj dječjih i adolescentnih psihijatara takođe na nivou države, te i dalje prisutan nedostatak mogućnosti hospitalnog liječenja za djecu i adolescente koji imaju probleme u oblasti mentalnog zdravlja - ističe Bojović.
Navodi da su rijetki i sporadični programi za jačanje roditeljskih vještina i kapaciteta, koji su neophodni u slučajevima kada dijete ima problem u ponašanju.
- Tu je slaba međuinstitucionalna saradnja, odnosno nedostatak koordinacije između obrazovnog sistema, policije, sudstva i socijalnih službi dovodi do neefikasnog rješavanja problema maloljetničke delinkvencije - kaže Bojović.
Kako postupci u sudu i tužilaštvu dugo traju, iako je prema zakonskim rješenjima svaki postupak koji uključuje maloljetna lica hitan, Bojović smatra da izostaje efekat vaspitnih mjera koje se često donose i godinama nakon počinjenog djela.
- Poseban problem je i nepostojanje specijalizovanih programa podrške maloljetnicima u sukobu sa zakonom često nedostaju prilagođeni programi rehabilitacije i resocijalizacije koji bi im pomogli u reintegraciji u društvo, a koji bi upravo obavezali sve relevantne institucije na kontinuiranu saradnju i koordinaciju - naglašava Bojović.
Smatra da je ključno je djelovati preventivno kroz ranu intervenciju, multisektorski pristup i jačanje kapaciteta institucija koje rade sa mladima u riziku od sukoba sa zakonom, a sa djecom koja jesu u sukobi sa zakonom raditi mnogo posvećenije, i uz uključivanje i zajedničko djelovanje više službi kao i dodatnu senzibilisanost.
- Kako bismo spriječili slične incidente u budućnosti, neophodno je uspostaviti sistem ranog prepoznavanja mladih koji su u riziku od ulaska u kriminalne aktivnosti i omogućiti im stručnu podršku kroz saradnju policije, socijalnih službi i nevladinih organizacija - rekao je Bojović.
Sistem zatvara oči nad ogromnim problemom
Ukazuje na to da trenutna situacija nam govori da sistem zatvara oči nad ogromnim problemom ekstremnog nasilja među maloljetnicima, koji su sada počeli i da se organizuju u grupe, te da postupa reaktivno, nakon većih incidenata, a bez uzimanja u obzir svih faktora koji dovode do sukoba sa zakonom kod djece i mladih.
- Nasuprot ovome, potrebno je da svi preuzmemo odgovornost, pristupimo analizi problema i njegovom rješavanju i da to činimo kontinuirano, a ne samo onda kada incidenti nasilja dospiju u javnost - ističe Bojović.
Ukazuje na to da je očigledna potreba za efikasnom koordinacijom svih relevantnih aktera – škola, policije, centara za socijalni rad i omladinskih organizacija – kako bi se mladima obezbijedila adekvatna pomoć i podrška.
- Umjesto represivnih mjera, mladima treba ponuditi programe edukacije, psihološke podrške i socijalne reintegracije, kako za djecu, tako i za njihovo porodično i vršnjačko okruženje, čime bi se povećale njihove šanse za pozitivan razvoj. Aktivno uključivanje roditelja i staratelja u procese podrške je od ključnog značaja za prevenciju daljih rizičnih ponašanja kod mladih - zaključio je Bojović.
