
Iako Crna Gora nikada nije imala adekvatan sistem praćenja seksualnih prestupnika, posebno onih koji su osuđeni za izvršenje krivičnih djela nad maloljetnim licima, stanje je danas i dodatno zabrinjavajuće jer imamo zakonski predviđene mehanizme za to, ali nemamo njihovu primjenu u praksi. Zbog toga osuđeni pedofili i seksualni predatori, nakon odslužene kazne, slobodno šetaju, bez ikakvih ograničenja, koja zasad postoje samo na papiru.
Koliko je zabrinjavajuća kaznena politika u ovoj oblasti pokazuje primjer na koji u izjavi za "Dan" ukazuje Marko Lakić, sudski vještak informaciono-tehničke struke, obučen za djela iz oblasti dječije pornografije. Slučaj se odnosi na odraslu osobu, oženjenog čovjeka i roditelja koji je zavodio maloljetnicu od 13 godina, koju je, po riječima našeg sagovornika, uspio da zavede i duži vremenski period zahtijevao od nje da mu šalje svoje fotografije i video-snimke bez odjeće.
– Pošto je dijete bilo zavedeno, ono mu je i slalo te fotografije. Dogovor je bio da stupe u seksualne odnose na 14. rođendan djeteta. Na dan pred 14. rođendan, predator, nasilnik, seksualni uzurpator je kontaktirao žrtvu i posjetio je na taj dogovor. Dijete je tom prilikom odgovorilo da ga voli, da želi da vodi ljubav s njim, ali da je još uvijek malo i da nije spremno na seksualni odnos sa 13 godina i da će to sigurno biti s njim, samo za koju godinu kasnije. Predator, koji posjeduje slike i video-snimke dječije pornografije, počinje da ucjenjuje dijete da moraju da imaju odnos ili će sve video-snimke i fotografije da objavi javno. Srećom, dijete se požalilo majci, koja je obavijestila policiju i predator je brzo uhapšen. Oduzeti su mu uređaji i sve što sam pomenuo u istrazi se i dokaže – materijal eksplicitne seksualne sadržine, prijetnje, ucjene, zavođenje. Po mom saznanju, to lice je kažnjeno sa nekoliko sati društveno korisnog rada. To je poražavajuća činjenica i motivacija za sve ostale predatore da se tako ponašaju, ali i demotivacija za žrtve ovih krivičnih djela – istakao je Lakić.
kazao je i na slučaj, kako je rekao, uglednog člana jedne zajednice, penzionera, koji je uhapšen zbog preuzimanja obnaženih fotografija djece sa interneta, djece koja nisu iz Crne Gore. Lakić ističe da je taj predator bio angažovan da za potrebe jednog vrtića fotografiše djecu na raznim događajima u toj predškolskoj ustanovi.
– Na samom suđenju, sud i tužilaštvo su komentarisali da on ima samo fotografije djece koja nisu iz Crne Gore. Srećom po našu djecu u Crnoj Gori, on je uhapšen prije nego što je zlostavljao nekoga. Kazna je, s moje tačke gledišta, bila preblaga – kazao je Lakić.Sociolog Biljana Radović Fuštić u izjavi za "Dan" ocjenjuje da je veoma zabrinjavajuće ne samo što nemamo mehanizme praćenja, već što zakon ne propisuje dovoljne kazne.
– Govorim o kaznama koje bi bile pravedne za žrtvu, ljekovite za društvo i opomena za predatore. Nepostojanjem mehanizma praćenja daje se prilika osuđenim pedofilima ne samo da ponove djelo, već i da usavrše metode i otklone manjkavosti koje su prethodni put uticale na to da budu uhvaćeni. Generalno, čini se da je kompletan sistem naklonjeniji predatoru nego žrtvi i potrebno je mnogo odlučnosti i volje da se iz korijena promijeni – ocijenila je Radović Fuštić.
Ona ističe da roditelji i žrtve žele brzu pravdu.
– Kad sistem ne može da odgovori kako treba i da to bude pravedno, sasvim je razumljivo da se oni javljaju grupama koje će na neki način zadovoljiti njihovu potrebu za pravdom. Da li je ispravno – nije, no jeste veliki pokazatelj nepovjerenja prema institucijama koje bi trebalo da budu prve u zaštiti žrtve i sprovođenju pravde. I to treba da nas brine i da nas natjera da reagujemo u pravcu promjene – naglasila je Radović Fuštić.
Psiholog Radmila Stupar Đurišić kaže da ideja registra seksualnih prestupnika nije da ti ljudi budu stigmatizovani ili stavljeni na stub srama, već da to što će biti pod nadzorom cio život obeshrabri neke druge da krenu njihovim putem. Ona naglašava da je pedofilija bolest koja treba da se liječi.
– Veoma često ti ljudi nikada ne budu izliječeni od te svoje želje, od uzbuđenja koje u njima izaziva nešto što mi kao društvo smatramo neprikladnim. Ti ljudi moraju da budu pod kontrolom. Ideja je da ti ljudi znaju da će ih društvena zajednica kontrolisati i da postoji druga opcija – regulišite se sami. Kada kao muškarac ili žena primijetite da imate erotske porive ka nekome ko je maloljetan, mlad, mali – da znate da mi kao društvo to smatramo štetnim i lošim za to dijete, jer dijete ima vrhovnu vrijednost. Najveću vrijednost u društvu ima dijete. Mi kao društvo ne dozvoljavamo ti da ga povrijediš, jer povređivanje djeteta na taj način je trajno povređivanje. Teško se liječe traume koje nastanu seksualnim zlostavljanjem, uznemiravanjem djeteta. Posledice takvog akta su dugotrajne i izuzetno štetne za razvoj djeteta koje treba da iz djeteta pređe u odraslu osobu i podari nam novu generaciju – kazala je Stupar Đurišić za "Dan".
Govoreći o postojanju grupa koje su svoje djelovanje fokusirale na pronalaženje predatora i pedofila, ukazuje da njihovo ponašanje nije dozvoljeno i da je Crna Gora daleko od koncepta "građanskog hapšenja".
Stanje po pitanju zaštite djece od seksualnih predatora i pedofila, po ocjeni izvršne direktorice Udruženja "Roditelji" Kristine Mihailović, nezadovoljavajuće je, jer, uprkos promjenama na papiru, realnost skoro da se uopšte nije promijenila.
– Prilično smo nezadovoljni i razumijemo strah, bijes i ljutnju roditelja, koji su ogorčeni zbog svega što se dešava. Rezignirani smo jer, i pored svih napora koje smo učinili zajedno sa roditeljima, nema nekih konkretnih rezultata. Čini se da se, i pored svega što se uradi po ovom pitanju, opet vraćamo na početno stanje, a ono je takvo da mi u ovim slučajevima mnogo više vodimo računa o počiniocima, odnosno osumnjičenom, nego o djetetu – rekla je Mihailović za "Dan".
Po njenom mišljenju, registar seksualnih predatora donio je samo jedan mali segment poboljšanja, ali danas, tri godine od primjene izmjena Krivičnog zakonika, nemamo sve odredbe na snazi jer se čekaju podzakonska akta.
– Sistem nadzora osuđenih lica za ova krivična djela ne funkcioniše. Dokaz da se ne shvata koliko je ovo veliki problem, a mislim da i broj slučajeva to pokazuje, jeste i to što oni ne prezaju da tako nešto rade jer su očigledno svjesni da neće biti adekvatno kažnjeni. Usled svih tih situacija koje se dešavaju, propasti sistema koji ne može da odreaguje, roditelji pokušavaju sami da zaštite svoju djecu i uzimaju pravdu u svoje ruke, što nije dobro, jer država treba da štiti djecu i njihove roditelje. Oni nemaju drugu soluciju. Iako smatramo da je to pogrešno, razumijemo ih kada se nešto ovako dešava, jer se osjećaju apsolutno bespomoćno, ne znaju šta da rade i kako da spriječe da se njihovom djetetu to više nikada ne desi – istakla je Mihailović.
Коментари (0)
Оставите свој коментар