Koliko tačno koštaju osnovna uvjerenja u Crnoj Gori i kako se ti iznosi porede sa regionom i državama Evropske unije?
Jedno od najčešće traženih dokumenata je uvjerenje iz kaznene evidencije, odnosno potvrda da lice nije osuđivano. U Crnoj Gori se ovaj dokument izdaje uz administrativnu taksu od tri eura, a isti iznos plaća se i za uvjerenje iz prekršajne evidencije. Ova dva dokumenta su gotovo obavezna u brojnim procedurama – od zapošljavanja u javnom i privatnom sektoru, preko konkurisanja za stipendije, do prijava za boravak ili rad u inostranstvu. Na prvi pogled, Crna Gora spada među zemlje sa nižim administrativnim taksama. Međutim, građani često moraju pribaviti više različitih uvjerenja, a nerijetko i ponovo zbog isteka roka važenja. Kada se tome dodaju ovjere, prevodi ili dodatne potvrde koje se traže u pojedinim postupcima, ukupni trošak postaje znatno veći nego što se u startu čini.
U Srbiji, uvjerenje o nekažnjavanju košta oko sedam eura, što je više nego dvostruko u odnosu na Crnu Goru. Iako procedura nije komplikovana, cijena je osjetno viša za građane koji često ulaze u administrativne postupke. Hrvatska, s druge strane, nudi potpuno besplatno izdavanje uvjerenja putem državnog elektronskog sistema, dok se plaća samo dodatna ovjera ili prevod za međunarodnu upotrebu. Sjeverna Makedonija primjenjuje simbolične takse – od nešto manje od jednog eura do oko dva i po eura, u zavisnosti od vrste dokumenta – što ovu državu čini povoljnijom u odnosu na Crnu Goru.
U državama Evropske unije administrativne takse su uglavnom više, ali su procedure često jasnije i digitalizovanije. U Poljskoj, potvrda iz nacionalnog krivičnog registra košta između četiri i šest eura, zavisno od toga da li se zahtjev podnosi elektronski ili u papirnoj formi. U Njemačkoj, izdavanje potvrde o nekažnjavanju košta oko trinaest eura, što je višestruko više nego u Crnoj Gori, ali se dokumenti u pravilu pribavljaju brže i bez dodatnih dolazaka ili ponovnog plaćanja taksi, smanjujući ukupni administrativni teret.
Iako Crna Gora ima relativno niske osnovne administrativne takse, problem nije samo u cijeni pojedinačnog dokumenta. Ključni teret nastaje zbog ponavljanja postupaka, potrebe za više različitih uvjerenja i dodatnih formalnosti koje nisu objedinjene u jednom procesu. Zbog toga administrativni troškovi često ostaju nevidljivi – ne zato što su mali, već zato što se plaćaju u etapama, bez jasnog pregleda ukupnog iznosa. U praksi, građani nerijetko izdvajaju znatno više novca nego što očekuju, iako se svaka pojedinačna taksa čini beznačajnom.
Administrativne takse postoje u gotovo svim državama, ali razlike među njima jasno pokazuju da visina cijene nije jedini kriterijum koji određuje koliko sistem opterećuje građane. U Crnoj Gori osnovne takse su među nižima u regionu, ali ukupan trošak administracije često raste zbog složenih i ponovljenih procedura. Upravo tu se krije pravi razlog zbog kojeg administrativni računi, iako mali na papiru, imaju realan uticaj na svakodnevni život građana.
