Kostić Mandić: Žmuri se na otimanje od građana zbog partijskih interesa

U Crnoj Gori još preovladava svijest da što je svačije, to je i ničije i da se bez pardona, i kršeći pravo poseže za resursima kao što su drvo, šljunak, riba, u mjeri u kojoj je to profitabilno.

Razloga za takvo stanje ima mnogo, a pored koruptivnih elemenata prisutan je i socijalni momenat, i naravno, partijski i interesi profita zbog kojih se ponekad "žmuri" na otimanje od svih građana, ocijenila je u intervjuu za "Dan" redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore, prof. dr Maja Kostić Mandić.

• Poglavlje 27 – zaštita životne sredine i klimatske promjene, jedno je od najskupljih i najzahtjevnijih u pregovorima sa EU, ali mu se u javnosti ipak ne pridaje toliko značaja. Da li vidite napredak u ovim oblastima s obzirom na optimistične najave o učlanjenju Crne Gore u EU?

– Naši problemi datiraju od prije mnogo decenija i nerješavanja nagomilanih infrastrukturnih problema. Prosto je nevjerovatno da u 21. vijeku više gradova u Crnoj Gori imaju najzagađeniji vazduh u Evropi (Bijelo Polje i Pljevlja), da nemamo riješen problem komunalnih otpadnih voda, da imamo probleme u pogledu grijanja, saobraćaja i drugog, što sve izaziva ogromno zagađenje životne sredine. Crna Gora je preuzela obavezu da usklađuje svoje zakonodavstvo sa pravom Evropske unije, koje u domenu životne sredine i klimatskih promjena sadrži više od 200 pravnih akata u okviru 10 oblasti, i to: horizontalno zakonodavstvo (sadrži osnovna pravila koja se odnose na sve oblasti), kvalitet voda, kvalitet vazduha, upravljanje otpadom, zaštita prirode, kontrola industrijskog zagađenja i upravljanje rizikom, hemikalije, buka, civilna zaštita i klimatske promjene. Radi se o veoma obimnoj materiji, na koju otpada više od trećine ukupnog prava EU, koja je veoma složena i podložna čestim promjenama, ali to je lakši dio posla, koji je u značajnoj mjeri već i odrađen. Problem predstavlja implementacija propisa, koja u nekim oblastima zahtijeva izuzetno visoke troškove, a već godinama izvještaji Evropske komisije o postignutom napretku ukazuju da je neophodno unaprijediti implementaciju i sprovođenje pravne tekovine u oblasti kvaliteta vazduha, upravljanja otpadom i kvaliteta voda, zaštite prirode i klimatskih promjena. Takođe, gorući problem predstavlja nedostatak dovoljnog broja kvalifikovanih lica koja bi se bavila ovim pitanjima, jer ovdje se traže uskostručna znanja, kao i hronično nedovoljan broj ekoloških i drugih inspektora, odnosno inspekcija.

• U posljednjih godinu dana poseban napredak je ostvaren u domenu upravljanja otpadom i usvajanjem klimatskog paketa. Sazrijeva li ekološka svijest u Crnoj Gori?

– Nažalost, u Crnoj Gori još uvijek preovladava svijest da što je svačije, to je i ničije i da se bez pardona, i kršeći pravo, poseže za resursima kao što su drvo, šljunak, riba ili drugo, u mjeri u kojoj je to profitabilno, a da represivni aparat često reaguje samo zbog upornosti i istrajnosti pojedinaca. Razloga za takvo stanje ima mnogo, a pored koruptivnih elemenata prisutan je i socijalni momenat, i naravno, partijski i interesi profita zbog kojih se ponekad "žmuri" na otimanje od svih građana. U Crnoj Gori, pored ekološkog aktivizma nevladih organizacija koje postoje već dugi niz godina, posebno privlače pažnju pojedinci, ekološki aktivisti, kao i pojedini zaposleni koji ne samo da ukazuju na ekološke probleme već i aktivno djeluju da bi se oni sanirali ili riješili. S obzirom na to da nemaju opterećenje političke pripadnosti i ograničenja koja iz toga proizilaze, predstavljaju prvu liniju odbrane naše životne sredine. Ovi naši prvoborci pokazuju da i pojedinac može da napravi razliku.

Vlade se mijanjale, a vrijeme gubilo

•Crna Gora je decenijama ekološka država samo na papiru. Da li se nešto promijenilo nakon promjene vlasti?

– U kojoj mjeri će Crna Gora barem malo biti bliže ostvarenju cilja da bude država koja će svoj razvoj zasnivati na ekološkim principima, uvijek je zavisilo od političke volje. Značajni procesi su pokrenuti od kada je zemlja postala kandidat za članstvo, ali od tada nije postojao jednaki intenzitet ni volje niti posvećenosti. Značajno vrijeme je izgubljeno i zbog čestih promjena vlada u prethodnom petogodišnjem periodu. Ova oblast zahtijeva političku stabilnost i stručnost – profesionalce koji će u kontinuitetu neometano obavljati svoj posao.

Ekološka svijest sazrijeva ali selektivno, generacijski, a u mjeri u kojoj se radi sa mlađom populacijom u svim segmentima vaspitanja i obrazovanja. To je i trend u svijetu da se mlađa populacija javlja kao zaštitnik prava svoje i budućih generacija da žive u zdravoj životnoj sredini, a posebno su osviješćeni u oblasti štetnih uticaja klimatskih promjena, gdje imamo i sudske odluke koje ukazuju na neophodnost da sadašnje generacije učine više da bi se što prije postigla klimatska neutralnost i time da se i budućim generacijama obezbijedi zaštita temeljnih prava (odluka Saveznog Ustavnog suda SR Njemačke u slučaju Neubauer, iz 2021. godine).

• Je li nosicima vlasti prioritet zaštita prirodnih resursa s obzirom na pojedine najavljene investicione poduhvate koje je dio javnosti osuđivao i zbog kojih su organizovani i protesti?

U Crnoj Gori vlast još od 90-ih godina prošlog vijeka zaštitu prirodnih resursa tretira kao nužno zlo i biznis barijeru. I u drugim, razvijenim zemljama uvijek postoje oni koji primat žele da daju investicijama nezavisno od uticaja na životnu sredinu, ali u tim zemljama funkcionišu sistemske procedure koje ograničavaju ishitrene i problematične odluke političara u ovoj oblasti.

I Evropska komisija je prepoznala da odlučivanje o pojedinim razvojnim projektima ne karakterišu transparentne procedure pa u najnovijem godišnjem izvještaju o napretku poseban akcenat se stavlja na obavezu da Crna Gora treba da osigura institucionalnu strukturu za pružanje koordinisanog, strateškog planiranja za održiva ulaganja u zaštitu životne sredine i klimu, uključujući kvalitet pripreme, adekvatne javne konsultacije i implementaciju ulaganja. Nažalost, djeluje da će naši nosioci vlasti uvijek dati prednost kapitalu nad prirodom i da ih ne interesuje nesaglediva šteta koja nastupa donošenjem kratkovidih odluka kojima se narušava vrijednost naše prirode.