"Lora" i dalje zločin bez kazne

Ni do danas, 33 godine kasnije, nije rasvijetljen, niti je dobio epilog pred istražnim organima slučaj stravičnih stradanja crnogorskih rezervista iz Nikšića, Šavnika i Bara u logoru "Lora" kod Splita.

Traganje za punom istinom, ali i pravdom zbog stradanja vojnika JNA iz Nikšića, Šavnika i Bara koje je hrvatska policija zarobila u Mostaru 9. aprila 1992. godine traje već pune 33 godine. U momentu zarobljavanja vojnika JNA, pripadnika takozvane nikšićko-šavničke grupe, Bosna i Hercegovina bila je punopravni član SFRJ, sve do 22. maja, kada su Ujedinjene nacije priznale njenu nezavisnost.

Nakon 18 godina, 5. marta 2004. godine u Nikšić su dopremljeni posmrtni ostaci rezervista JNA iz nikšićko-šavničke grupe, koje su, prema svjedočenju preživjelih zarobljenika, do smrti zvjerski mučili u bloku C logora "Lora" kod Splita.

U vojno-istražnom centru "Lora" u Splitu ubijeno je i zvjerski mučeno 20 pripadnika JNA, 14 iz nikšićko-šavničke grupe i šestorica iz barske: Luka Adžić, Dušan Barović, Ranko Vujović, Radomir Vulić, Luka Gazivoda, Dragoman Doknić, Borivoje Zirojević, Neđeljko Janković, Dragan Jakovljević, Miloš Perunović, Radivoje Petković, Pavle Popović, Ratko Simović, Miljan Šušić, Safet Barudžija, Dragutin Vujačić, Ilija Moračanin, Slobodan Pejaković, Zoran Radović i Petar Sekulović. Nikšićanin Luka Adžić umro je od posledica mučenja u "Lori" nepunu godinu po razmjeni zarobljenika.

Jedini preživjeli iz nikšićko-šavničke grupe iz logora "Lora" je Veselin Bojović sa Žabljaka, koji je kao mladi vojnik bio zarobljen.

Suprug Nikšićanke Radmile Simović, Ratko, mučen je od strane stražara iz logora "Lora", u kojem je proveo 5-6 dana. Ona kaže da je njen suprug ubijen na najsvirepiji način i da je tada imao samo 27 godina.

– Dio zarobljenika iz "Lore" bio je prebačen u Duvno (današnji Tomislavgrad), gdje je 27. aprila Dušan Barović umro od posledica mučenja. Po svjedočenju Draga Bosnića, preživjelog zarobljenika iz trebinjske grupe, petorica zarobljenih crnogorskih vojnika navodno su otišli na razmjenu, od kada im se gubi svaki trag. U logoru "Lora" stražari su im kidali djelove tijela, urezivali krstove i sprovodili mučenja kakva normalan čovjek ne može ni zamisliti. To smo sve kasnije saznali iz priča preživjelih zarobljenika, jer od države Hrvatske nikada nijesmo dobili nikakvu zvaničnu informaciju. Pisali smo i Međunarodnom Crvenom krstu, ali odgovor nikada nijesmo dobili – kaže za "Dan" Radmila Simović.

Ona se pita kako je moguće da crnogorski rezervisti nijesu nikad nigdje bili registrovani u zvaničnim spiskovima Hrvatske ili BiH.

– Dok sam živa pamtiću ime upravnika logora "Lore" I. Krišta i njegove žene, koji su bili glavni mučitelji zarobljenih rezervista. Mi privatno nijesmo mogli istjerati pravdu, a našu državu to tada nije interesovalo, kao što je ni danas ne zanima. Ja bih voljela da se barem za mog života zločinci kazne, kada već to nijesu doživjeli Ratkovi pokojni roditelji. Kada je ubijen na najsvirepiji način, moj suprug Ratko imao je 27 godina, a evo već su prošle 33 godine, a mučitelji još nijesu kažnjeni – ukazuje Radmila i dodaje da žrtve iz "Lore" zaslužuju da se konačno dozna šta se sa njima desilo i hoće li iko odgovarati za njihovo mučenje i svirepa ubistva.

– Svi dobro znamo zbog čega su otišli i ko ih je poslao na ovaj put bez povratka – ističe Radmila Simović.

Slavica Zirojević dobro pamti kada je 19. marta 1992. godine njen suprug Borivoje–Belo, sa vojnim pozivom u džepu, na poziv države Crne Gore otišao na Kapino polje, a potom u Mostar, gdje je 11. aprila zarobljen zajedno sa Ratkom Simovićem i Dušanom Barovićem.

Pokušavali da zataškaju zločine

Udruženje boraca odinama je činilo sve što je moglo da se prijavi i objelodani zastrašujući neljudski udruženi kriminalni poduhvat državnih tužilaca i vrha vlasti Republike Hrvatske i Crne Gore da se ne sazna ništa o surovim ubistvima i posmrtnim ostacima pripadnika JNA iz nikšićko-šavničke i barske grupe. Uprkos lošoj volji i činjenju koje prema Crnoj Gori u kontinuitetu ispoljava Republika Hrvatska, Udruženje boraca drži mogućim i potrebnim izgradnju međusobnog dobrosusjedstva i optimisti smo da će sporni sporazum biti revidiran i da će time, mada uz teškoće, doći na red i procesuiranje ratnih zločina počinjenih nad pripadnicima JNA u Republici Hrvatskoj, BiH i na drugim ratovima zahvaćenim lokacijama, kazao je Nikolić.

– Odmah su prevezeni u splitsku "Loru", gdje su doživjeli nezapamćeno mučenje i torturu, kakvu mislim da niko do tada nije doživio. Tijela su im bila potpuno unakažena, tako da ni poslije toliko godina još ne možemo da shvatimo da čovjek čovjeku to može uraditi. Pošto su njihovi mučitelji, poslije 5-6 dana mrcvarenja, konačno zadovoljili svoje krvoločne nagone, odvedeni su u Duvno, gdje je nakon dan-dva pretučeni Barović preminuo. Poslije par dana moga supruga Bela i Ratka Simovića poveo je kombijem I. Krišto, kao navodno na razmjenu, ali ih je odmah ubio – kaže Slavica.

Ona do detalja zna kako su njen suprug i ostali zarobljeni vojnici mučeni, jer im je sve ispričao preživjeli zarobljenik iz trebinjske grupe Drago Bosnić.

– Koliko me bole njihove rane, više me boli da nakon 33 godine pravda još nije sustigla njihove mučitelje i ubice. Zar je moguće da u Morinju stoji spomen-ploča na mjestu gdje nijedan Hrvat nije pretučen, a kamoli ubijen? Osim kuvara koji je dobio četiri godine zatvora što je ponekog "tuknuo" kutlačom po glavi, niko drugi nije ni ošamaren. Hrvati su za to vrijeme bili u zatvoru i tretirani kao zatvorenici, a ne kao naši mučenici, koji su bili masakrirani – ogorčeno priča Slavica i pita se kako je Hrvatska uopšte ušla u Evropsku uniju kada nije osudila počinioce zločina u "Lori".

Trideset tri godine su predug put u borbi koju, bez krivičnopravnih ovlašćenja, vodi Udruženje ratova devedesetih, koje traga za istinom o stradanju crnogorskih rezervista u "Lori". Zahtjevi su ozvaničeni krajem 2006. godine, kada su Vrhovnom državnom tužilaštvu (VDT) Crne Gore uputili dokument o nikšićko-šavničkoj grupi. Županijsko državno tužilaštvo u Splitu formiralo je predmet 2007. godine, da bi 2011. saopštilo da je u toku istraga o ratnim zločinima u vojnom zatvoru "Lora 3", nad nekadašnjim zarobljenim pripadnicima nikšićko-šavničke grupe. Četrnaest godina kasnije – izviđaj je još bio u toku.

– Zaštitnik ljudskih prava i sloboda dostavio je Udruženju boraca 31. oktobra prošle godine mišljenje sa preporukama VDT-u da, shodno dostavljenom izvještaju VDT-a, bez odlaganja pristupi izmjeni Sporazuma o saradnji i gonjenju počinilaca krivičnih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida iz 2006. godine, na način što će se obezbijediti da se odredbe sporazuma odnose i na žrtve crnogorske držaljane nad kojima su počinjena krivična djela ratnih zločina i druga krivična djela navedena sporazumom, od strane lica koja imaju prebivalište ili državljanstvo Republike Hrvatske.

VDT-u je takođe preporučeno da izmjene prate bliske konsultacije sa relevantnim akterima, uključujići Udruženje boraca koje je tužilaštvu i dostavilo inicijativu za izmjenu sporazuma. Preporukom zaštitnika je konstatovano da je VDT dužno da, u roku od 30 dana od dana prijema ovog akta, dostavi izvještaj o radnjama i mjerama preduzetim radi izvršenja preporuka– podsjeća Radan Nikolić, predsjednik Udruženja boraca ratova 90-ih.