Mirković, koji je za naše čitaoce objasnio i šta se podrazumijeva pod "moždanom smrću", nakon čega se od donora uzimaju organi, poručio je da nadležni u Crnoj Gori moraju da rade na edukaciji građana i promjeni svijesti o ovoj značajnoj temi.
Ministarstvo zdravlja je u maju prošle godine pokrenulo kampanju "Potpis za život – Donorska kartica, kartica sa najvećom vrijednošću", kako bi se podigla svijest javnosti o značaju doniranja organa. U Skupštini Crne Gore u decembru smo mogli da čujemo podatak da je donorsku karticu potpisalo više od 70 građana, koji su na taj način dali saglasnost da nakon smrti budu donori organa. Prema podacima saopštenim krajem prethodne godine, na transplantaciju organa čeka 118 osoba, među kojima je i petoro djece.
– Jedan donor organa, tkiva i, naravno, matičnih ćelija spasava sedam do osam drugih života. Transplantacija sama po sebi kao terapijska procedura, koja je u 21. vijeku znatno unaprijeđena, bez građana, odnosno bez donora, ne postoji. Među tim građanima su pacijenti jer svako od nas može biti budući pacijent. Svijest, humanost i altruizam, nesebično davanje, mogu spasiti živote. To je suština ovog programa – istakao je Mirković.
Možete li pojasniti šta se podrazumijeva pod moždanom smrću, nakon koje se uzimaju organi od donora?
– Do sedamdesetih godina prošlog vijeka, smrtni ishod je dijagnostifikovan po prestanku rada srca. Međutim, u terminalnoj fazi, u traumi, raznim patološkim procesima, kao što je pucanje krvnih sudova, dolazi do progresije lošeg stanja i do prestanka cirkulacije u mozgu, odnosno do moždane smrti. Svjetska zdravstva organizacija je promijenila definiciju smrti. To znači da je prestanak cirkulacije mozga jednako smrt. Uzimanje organe jeste omogućeno u uslovima prestanka cirkulacije mozga. Međutim, postoji cirkulacija u organizmu i ti organi su "živi" i još uvijek upotrebljivi nekoliko sati, ali osoba kao osoba više se nikada neće vratiti, za to ne postoji mogućnost. Kod građana je najveće nepoznavanje toga šta je moždana smrt. Suština je da građani shvate da niko ne uzima organe da bi nekome skratio život, već da bi iskoristio tih par sati rada srca nakon moždane smrti. Recimo, u jednoj saobraćajnoj traumi postoji politrauma, ili povreda više organa, i na kraju prestane cirkulacija mozga. Ta osoba je mrtva, ali će još nekoliko sati imati rad srca. Dijagnostiku moždane smrti moraju potpisati tri ljekara – neurohirurg, dva neurologa, jedan koji se bavi dijagnostikom, drugi klinikom. To je suština. Moždana smrt je nepovratno stanje! Onda građani pitaju šta je koma. Koma nije moždana smrt! Nikada se nije desilo da se neko povrati u život nakon moždane smrti.
-Da li Vi kao ljekar imate medicinske ili etičke sumnje u vezi sa odlukom SZO?
Apsolutno se slažem. Građani se o tome nedovoljno obavještavaju, o tom trenutku moždane smrti. To je osjetljiv trenutak. Da je to vrlo jednostavno, sve zemlje bi radile transplantacije, a znamo da ih ne rade svi. Taj trenutak uočavanja kada je neka osoba pogodna za transplantacije, to je suština uspjeha zdravstvenog sistema. I opet da pomenem SZO, definicija kvaliteta zdravstvenog sistema jedne države mjeri se po tome da li imaju transplantacioni program ili ne. To je mjerilo kvaliteta rada.
Da li je u postojećim uslovima preambiciozno očekivati sprovođenje programa kadaveričnih transplantacija u Kliničkom centru Crne Gore?
Nije. Crna Gora je mala država i mislim da bi ovdje taj sistem izuzetno dobro funkcionisao. Pa i Hrvatska je mala zemlja, ali su sada prvi u svijetu po broju donora. Mora se djelovati na svijest građana, oni se moraju edukovati. Nijesmo obrazovani na tu temu, jer nemamo informacije, Evo Vi ste me pitali da objasnim šta je moždana smrt, a o tome treba stalno pričati u medijima.
Koliko je vremena potrebno da transplantacioni program u potpunosti zaživi u Crnoj Gori. Da li postoje parametri za broj kadaveričnih transplantacija?
Crnoj Gori bi trebalo pet godina da ovaj program zaživi u potpunosti, jer je nešto ranije pokrenuto, pa prekinuto, a zašto, to zahtijeva analizu. Ja znam zašto je prekinuto, vjerovatno zbog neodgovornosti, neažurnosti i nedovoljne ambicije da se nešto do kraja ostvari. To je suština života, da budete uporni, ako nešto počnete, morate to i završiti.
Kada govorimo o broju kadaveričnih donacija, uzima se mjerilo SZO, koja je dala svoje parametre, a to je jedna jedinica intenzivnog liječenja. Recimo, u Kliničkom centru Crne Gore ima 14 kreveta, što znači da je za godinu dana potrebno 14 donora.
