Sigurno da će buduće analize, ako se kada urade, otkriti sve manjkavosti ovog sistema, a upozoriti i na izostanak brze reakcije u suzbijanju vatrene stihije koja je, nažalost, odnijela jedan ljudski život i progutala dvadesetak objekata, vinograde, voćnjake... O biodiverzitetu (biljnom i životinjskom svijetu) da ne govorimo. Pitanje je samo kakve bi bile posljedice da se naknadno nijesu uključili vojni helikopteri, kao i da nije stigla pomoć država iz okruženja.
Da se kasnilo sa reakcijom, potvrđuju nezvaniče informacije "Dana" da je nadležni Direktorat za zaštitu i spasavanje pri Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) i u slučaju julskih i avgustovskih požara, tek nekoliko dana nakon požara pozvao u pomoć vojsku u gašenju vatrene stihije koja je već zauzela ogromnu teritoriju Pipera, Kuča i Buljarice, odnosno kada je vatra izmakla kontroli na nepristupačnim terenima. To, nažalost, nije prvi put, već takva praksa postoji godinama, a posljedice su katastrofalne.
Osim izostanka brze reakcije, Direktorat je raspolagao samo sa jednim upotrebljivim avionom i helikopterom za gašenje požara, što je nedovoljno da pokrije tri lokacije gdje su požari bili najaktivniji (Piperi, Kuči, Buljarica), zbog čega čudi da vojni helikopteri nijesu odmah angažovani jer je vatra zahvatila i nepristupačne terene gdje vatrogasci nijesu mogli pristupiti. Čudi i da je Direktorat MUP-a ovu požarnu sezonu dočekao sa svega dvije aktivne letjelice.
Na naše pitanje zašto je Direktorat za zaštitu i spasavanje tokom katastrofalnih požara u avgustu, a i u julu, tek nakon nekoliko dana od njihove pojave tražio pomoć Ministarstva odbrane i zašto se ta praksa ponavlja iz godine u godinu, iz MUP-a nijesu kontrektno odgovorili.
– Treća misija Vojske Crne Gore je pomoć civilnim strukturama u slučaju prirodnih nepogoda i to je regulisano članom 30 Zakona o zaštiti i spasavanju kada Ministarstvo unutrašnjih poslova ima mogućnost da na osnovu procjene stanja na terenu zatraži pomoć Vojske Crne Gore u zaštiti ljudskih života i materijalnih dobara naših građana. Imajući u vidu obim i destruktivni potencijal požara, koji su tih dana zahvatili Crnu Goru, Koordinacioni tim za zaštitu i spasavanje, odnosno Operativni štab za zaštitu i spasavanje naložio je angažovanje adekvatnih resursa Ministarstva odbrane i u značajnoj mjeri smo uspjeli da zaštitimo imovinu naših građana na područjima koja su bila zahvaćena požarima. Saradnja sa pripadnicima Vojske CG je bila izvanredna. Nažalost, jedan pripadnik Vojske je stradao i to ćemo pamtiti kao tragičan događaj koji najbolje pokazuje složenost i težinu operativnih aktivnosti prilikom gašenja požara, naveli su u odgovorima "Danu" iz MUP-a.
Upitani da li su uradili analizu postupanja tokom požara ove godine i šta je ona pokaza, iz MUP-a kažu da ova požarna sezona svakako zaslužuje detaljnu analizu sa aspekta organizacije djelovanja, opremljenosti, sprovođenja preventivnih i operativnih aktivnosti i mnogo drugih detalja.
– Imajući u vidu da ona traje do 1. oktobra, te da se skoro svakodnevno pojavljuju novi požari na otvorenom prostoru još uvijek nismo pristupili detaljnoj analizi, uvjeravaju u resoru unutrašnjih poslova.
Profesor za upravljanje krizama na Univerzitetu Donja Gorica, prof. dr Mehmedin Tahirović u izjavi za "Dan" ocjenjuje da su i građani i oni koji se imalo razumiju u ovu problematiku vidjeli da je Direktorat za zaštitu i spasavanja MUP-a kasnio sa reakcijom u suzbijanju prethodnih požara u Crnoj Gori.
– Bilo je različitih komentara i od turista u Crnoj Gori, kako se reagovalo i u slučaju paljenja vozila iznad Čanja koji je izazvao požar u Buljarici. Tek kada se razbuktao požar došlo je do intervencije. Takođe, nije se ni sa opremom ušlo spremno u požarnu sezonu. Što se tiče Ministarstva odbrane, odnosno VCG i njihovog angažovanja, oni to ne rade na svoju ruku, već na poziv Direktorata. Zašto oni nijesu reagovali pravovremeno pa pozvali VCG, lično mislim da je problem u rukovodećoj strukturi Direktoraka za zaštitu i spasavanje, gdje oni nijesu imali adekvatne reakcije ni u poplavama, a naročito požarima posljednjih godina, ocjenjuje Tahirović.
Prema njegovim riječima, u ovakvim katastrofama u najvećem broju slučajeva VCG je ta koja pruži najveći doprinos, a na drugom mjestu su građani, pa tek onda jedinice zaštite i spasavanja i Direktorat za zaštitu i spasavanje.
– I ranije sam govorio da ne postoji zakon o civilnoj zaštiti. Direktorat za zaštitu i spasavanje ima Direkciju za civilnu zaštitu, ali ako nema zakona i jedinica civilne zaštite, pitanje je kako funkcioniše onda ta direkcija. Sve te odgovore bi trebalo sažeti i uraditi cjelovitu analizu katastrofalnih požara. Svojim anagažovanjem VCG pruži najviše pomoći i najveći doprinos, kako u vanrednim situacijama kada su bili veliki snjegovi, tako i sada. Sa druge strane, VCG ima uslove za obuku, edukaciju, pripreme... Sada nakon donošenja Strategije EU o spremnosti, pitanje je jesu li uopšte dokumenta Direktorata za zaštitu i spasavanje prilagođena tim potrebama, dodaje Tahirović.
Objašnjava da, po Zakonu o Vojsci Crne Gore, jedna od misija vojske je i pružanje pomoći civilnim strukturama i državnim organima u vanrednim situacijama.
