Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda utvrdila je da su nadležni u zdravstvenom sistemu prekršiili krovni propis, Zakon o obaveznom zdravstvenom osiguranju, i diskriminisali bračni par iz Budve, jer im nije odobrena vantjelesna oplodnja s obzirom na to da nemaju crnogorsko državljanstvo iako decenijama žive u Crnoj Gori. Supružnici su se požalili Ombudsmanu navodeći da im je početkom 2020. godine, na osnovu pregleda u klinici u Budvi predložena vantjelesna oplodnja, te da im je postupak vantjelesne oplodnje odobren o trošku zdravstvenog osiguranja od Komisije za vantjelesnu oplodnju Kliničkog centra Crne Gore. Međutim, u daljem postupku za dobijanje uputa od izabranog doktora za žene, u Domu zdravlja u Budvi su upoznati da nemaju pravo jer su iz Republike Srpske, odnosno državljani Bosne i Hercegovine. Podnosioci pritužbe bez obzira na to što duži niz godina žive i rade u Crnoj Gori ističu da im je uskraćeno da se ostvare kao roditelji činjenicom što je vantjelesna oplodnja ograničena samo na državljane Crne Gore. Takođe, smatraju da treba da imaju neke olakšice s obzirom na okolnost da suprug od 1. marta 1997. godine kroz stalni radni odnos doprinosi šemi zdravstvenog osiguranja, a pri tome ima i stalni boravak.

Zaštitnik je, kako se navodi u mišljenju koje potpisuje savjetnica Nerma Dobardzić, posebno cijenio okolnost da Zakon o obaveznom zdravstvenom osiguranju u smislu zdravstvene zaštite ne obuhvata samo crnogorske državljane, niti su osiguranici u smislu istog zakona samo crnogorski državljani, već i stranci. Ombudsman ističe da je u konkretnom slučaju kao diskriminatorni osnov, odnosno lično svojstvo navedeno državljanstvo, a koji Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda nije izričito predviđeno, dok je Zakonom o zabrani diskriminacije eksplicitno predviđen kao jedan od osnova u odnosu na koji je zabranjen svaki oblik diskriminacije, dok je područje u kojem se desila diskriminacija zdravlje, odnosno zdravstvena zaštita.

– Podnosilac pritužbe je istakao da ima zdravstveno osiguranje od 1997. godine, koja činjenica je mogla biti osporena i pobijena od resornog ministarstva, ali ono nije dalo osvrt na tu okolnost. Samom činjenicom da je propisano zdravstveno osiguranje, odnosno zaštita ne samo domaćih državljana, već i stranaca, to se stvara nejednakost u ostvarivanju prava lica koja podliježu ostvarivanju ovog vida zdravstvene zaštite, a s obzirom na državljanstvo – navodi se u mišljenju ombudsmana.

Ističu da iako resorno ministarstvo nije ukazalo na legitimni cilj, niti objektivno i razumno opravdanje zaštitnik apostrofira da Ustavom jeste zajamčeno pravo svakog građanina na zdravstvenu zaštitu i da kao takvo ne podrazumijeva pravo na vrstu i opseg zdravstvene zaštite u neograničenom obimu i kvalitetu, već na zdravstvenu zaštitu koja proizilazi iz obaveznog zdravstvenog osiguranja u okvirima koji su utvrđeni zakonom i u skladu sa realnim materijalnim mogućnostima države.

– Takođe, nužno je ukazati na činjenicu da u konkretnom slučaju podnosioci pritužbe nijesu u poziciji lica koja u zemlju stižu nezakonitim putem i potom traže pristup javnim uslugama, kao ni lica koja vrše sezonske poslove, već lica koja borave u Crnoj Gori od 1997. godine i uplaćuju doprinose Fondu zdravstvenog osiguranja na isti način kao i državljani Crne Gore – navode u instituciji.

Podsjetimo, prema ranijim podacima MUP-a, u Crnoj Gori živi 63.746 stranaca, od kojih je za 30.930 odobren status stranca sa stalnim boravkom jer godinama žive u našoj državi i potencijalni su dobitnici državljanstva, dok je za 32.816 lica odobren privremeni boravak u Crnoj Gori.