Iako se brojni podstanari nadaju da će do stana doći preko projekta "Velje brdo", još uvijek je neizvjesno kada će stambene jedinice u tom planiranom kompleksu biti gotove.
U Podgorici, gdje živi trećina građana Crne Gore, do jednosobnog stana nemoguće je doći ispod 100.000 eura. Rata koja bi se otplaćivala banci za kredit na, recimo 20 godina, bila bi oko 1.000 eura, što brojne porodice ne mogu da priušte. A to je bukvalno minimalna cijena jednosobnog stana u glavnom gradu. Nedaleko od Siti kvarta u Podgorici, planirana je izgradnja još jednog komplesa, a cijena stanova u izgradnji kreće se i do 2.500 eura po kvadratnom metru.
– Suprug i ja pokušavamo da riješimo stambeno pitanje. Međutim, kada vidimo cijene stanova, to nam se čini nemogućim. Veći jednosoban stan košta i do 150.000 eura. Rate su velike i nemoguće je da budu ispod 1.000 eura, a treba plaćati komunalije i živjeti. Prijavili smo i za stanove na Veljem brdu, ali je još neizvjesno kada će taj projekat biti realizovan. Ne znamo šta da radimo, jer su, s druge strane, i kirije ogromne – kazala nam je jedna Podgoričanka.
Podaci Monstata pokazuju da ima preko 23.000 podstanarskih porodica, dok 20.000 građana živi kod rođaka i ima potrebu da riješi stambeno pitanje.
Predsjednik Udruženja podstanara Crne Gore Dragan Živković u izjavi za "Dan" kaže da podstanari u Crnoj Gori žive u začaranom krugu između previsokih cijena stanova i skupih kirija.
– Prema zvaničnim podacima, prosječna cijena kvadrata u novogradnji iznosi preko 2.100 eura, a na Primorju prelazi i 2.300 eura. Istovremeno, prosječna neto plata u zemlji je oko 1.000 eura, što znači da je za kupovinu stana od 50 kvadrata potrebno i do 100 prosječnih plata – praktično nedostižno za zaposlene s minimalcem, penzionere, samohrane roditelje, nezaposlene, invalide rada ili one koji žive od socijalne pomoći. Kirije su takođe visoke: garsonjere koštaju 350–450 eura, a jednosobni stanovi 400–700 eura mjesečno. Pored toga, agencije naplaćuju i provizije, pa se troškovi još više povećavaju. U takvim okolnostima, podstanari nemaju mogućnost da uštede za učešće u kreditu, koje banke traže u iznosu od najmanje 10–20 odsto vrijednosti stana – kazao je Živković.
Dodaje da, osim toga, banke uglavnom ne odobravaju stambene kredite osobama sa minimalnim platama, nesigurnim zaposlenjem, penzionerima ili korisnicima socijalne pomoći, jer ne mogu dokazati kreditnu sposobnost.
– Jedina realna alternativa jeste solidarna stambena izgradnja, gdje su cijene kvadrata znatno niže (oko 600 eura), ali je broj takvih projekata veoma ograničen i nedostupan većini. U tom kontekstu posebno se izdvaja projekat "Velje brdo", koji je u javnosti predstavljen kao rješenje za stambenu krizu. Međutim, Udruženje podstanara Crne Gore više puta je ukazivalo na ozbiljne nedostatke tog projekta. Tražili smo da se rezerviše najmanje 3.000 stanova za članove Udruženja podstanara, ali i da se cijeli proces učini transparentnim i pravednim. Nažalost, prijave za stanove odvijaju se bez jasnih kriterijuma, bez uvida u broj prijavljenih, a građani su pozivani na potpisivanje ugovora za stanove koji još ne postoje – ukazao je Živković.
Dodatno zabrinjava, ističe naš sagovornik, što je proces prijava isključivo digitalan, što diskriminiše starije i socijalno ugrožene koji nemaju pristup internetu.
– Pojavile su se i sumnje da lični podaci građana mogu biti zloupotrijebljeni. Umjesto da bude socijalni projekat, "Velje brdo" se razvija kao tržišni građevinski poduhvat, dostupan samo onima sa kreditnom sposobnošću, dok ranjive grupe – podstanari, mladi, samohrani roditelji i penzioneri – ostaju po strani – naglašava Živković.
Kaže da je njihov stav jasan: stanovanje nije roba, već osnovno ljudsko pravo.
– Zato smatramo da bi stanovi u okviru projekta "Velje brdo" trebalo da ostanu u državnom vlasništvu i da budu dodjeljivani kroz modele subvencionisanog zakupa, kako bi trajno ostali dostupni onima kojima su najpotrebniji. Zbog svega navedenog, podstanari su i dalje primorani da plaćaju visoke rente, bez realne šanse da riješe stambeno pitanje. Potrebni su državni programi, subvencije i socijalno orijentisani projekti poput reformisanog "Veljeg brda", kako bi najugroženiji slojevi stanovništva – zaposleni sa minimalnim primanjima, penzioneri, nezaposleni i samohrani roditelji – došli do krova nad glavom – zaključio je Živković.
Prosječna cijena kvadratnog metra stana u novogradnji u Crnoj Gori u drugom kvartalu ove godine iznosila je 2.201 euro, saopšteno je iz Monstata.
Prosječna cijena kvadrata stana u Podgorici iznosila je 2.108 eura, u primorskom regionu 2.333 eura, u središnjem regionu 1.068 eura, a u sjevernom regionu 1.547 eura.
– Prosječna cijena kvadratnog metra stana u novogradnji u značajnoj mjeri zavisi od učešća stanova koji pripadaju kategoriji solidarne stambene izgradnje. Ukoliko je učešće ovih stanova veće, prosječna cijena stana u novogradnji će biti značajno niža, odnosno ukoliko je učešće manje, prosječna cijena će biti veća – objasnili su iz Monstata.
Prema metodologiji istraživanja "Cijene stanova u novogradnji", pri obračunu prosječne cijene kvadratnog metra stana u novogradnji u obzir se uzimaju samo stanovi koji su prvi put prodati na tržištu, odnosno za koje je prvi put zaključen kupoprodajni ugovor.
– Istraživanje ne predstavlja odraz ponude i potražnje novih stanova na tržištu, već cijene obračunate na osnovu zaključenih kupoprodajnih ugovora – navode iz Monstata.
Prosječna cijena kvadratnog metra stana u novogradnji u Crnoj Gori u kategoriji privredna društva u drugom kvartalu iznosila je 2.201 euro, dok u kategoriji solidarna stambena izgradnja nije zabilježena prodaja stanova u novogradnji.
