U izraelskim napadima tokom protekle dvije godine, prema zvaničnim i nezavisnim izvorima, ubijeno je više od 76.000 Palestinaca, većinom žena i djece, a ranjeno preko 170.000 civila. Više od 9.500 ljudi vodi se kao nestalo, dok je čak 1.900.000 osoba nasilno raseljeno. Na Gazu je bačeno više od 200.000 tona eksploziva, a 90% teritorije je potpuno razoreno - navode u saopštenju i dodaju:
"Slikovito: sravnjeno je sa zemljom više od 500 škola, a prema podacima UNICEF-a, režim odgovoran za napade ubijao je dnevno maltene jedno školsko odjeljenje. Nezavisna međunarodna istražna komisija Ujedinjenih nacija zaključila je u septembru 2024. da Izrael sprovodi djela koja ukazuju na genocid u Gazi. Opsada i blokada svih osnovnih potrepština sistemski su proizveli glad, usljed koje je preminulo više od 460 ljudi, uključujući preko 150 djece."
- U međuvremenu, masovni protesti širom Evrope ispunili su ulice, optužujući vlastite vlade za saučesništvo u izraelskom režimu. Zemlje koje su decenijama ćutke stajale uz Izrael, danas itekako preispituju svoju interesnu lojalnost i savezništvo – suočene s javnim pritiskom i dubokom moralnom krizom. U proteklim mjesecima, kako je genocid postao neosporiv, a Netanyahuov cilj etničkog čišćenja očigledan, brojne evropske države su: obustavile izvoz oružja ka Izraelu, priznale Palestinu kao državu i zatražile odgovornost pred međunarodnim sudovima. Jer konvencija kojoj bi Evropska unija trebalo da bude istinski lojalna nije bilateralna ekonomija – već Konvencija UN o genocidu (1948) - navode oni.
Dodaju da kao potpisnice, države članice EU imaju pravnu obavezu da spriječe genocid svim razumno dostupnim sredstvima: embargom na oružje, suspenzijom bilateralnih sporazuma, podrškom radu Međunarodnog krivičnog suda.
Ističu da su to su zahtjevi koje su građani Crne Gore s pravom očekivali od svojih institucija.
- U suprotnom, lideri EU – i nacionalni čelnici – mogli bi se suočiti s pravnim posljedicama zbog saučesništva u genocidu, pred međunarodnim sudovima. To bi bio i jedini način da se obnovi potpuno narušeni kredibilitet Evropske unije. Jer – niko nikad ne može nekažnjeno podržavati genocid, kao da je to političko pitanje. Vijest koja je obišla svijet još snažnije od aktuelnosti „postignuto primirje u Gazi" jeste da su italijanska premijerka Giorgia Meloni, ministar odbrane Guido Crosetto i ministar vanjskih poslova Antonio Tajani imenovani u krivičnim prijavama pred Međunarodnim krivičnim sudom – zbog prodaje oružja, političkog savezništva i diplomatskog pokrivanja izraelskog režima, uprkos međunarodnim tužbama za počinjenje ratnih zločina i djela genocida - navode oni dodaju:
Dvije godine od eskalacije najbrutalnijeg poglavlja u višedecenijskom kolonijalnom režimu – i narativa o "pravu Izraela da se brani" – ključno je podsjetiti: Po međunarodnom pravu, okupaciona sila nema pravo na samoodbranu od naroda koji se bori protiv okupacije.
-To je osnovna pravna i moralna činjenica koju je većina medijskog i političkog diskursa uporno zanemarivala. Izrael već više od pola vijeka sprovodi vojnu okupaciju palestinskih teritorija, uz kontinuirana i dokumentovana kršenja međunarodnog humanitarnog prava – uključujući: širenje ilegalnih naselja, kolektivno kažnjavanje i sistematsku represiju nad civilnim stanovništvom. To se kvalifikuje kao ratni zločin. Jedan od najsvježijih primjera jeste kidnapovanje i zaustavljanje humanitarne flotile „Sumud" u međunarodnim vodama, koja je pokušala da dostavi pomoć izgladnjelim civilima u Gazi – što predstavlja direktno kršenje međunarodnih normi koje garantuju nesmetan pristup humanitarnoj pomoći. Tzv. "pravo na samoodbranu" nije i ne može biti opravdanje za: aparthejd, opsadu i etničko čišćenje - pojašnjavaju oni.
- Bez priznavanja realnosti okupacije i višedecenijskog ugnjetavanja, svaka analiza postaje pravno neodrživa i moralno korumpirana. I dok je savjesna, slobodoljubiva Crna Gora mirnim i istrajnim građanskim pritiskom nastojala da usmjeri svoje predstavnike ka jedino ispravnoj odluci – da nas izvede iz podaničke pozicije, iz sramne podrške genocidnom režimu – institucije su ostale privržene istim politikama zbog kojih se danas i zvanična Italija suočava s međunarodnom odgovornošću. Zapamćeno je – i biće dokumentovano – da je zvanična Crna Gora tokom trajanja agresije: prodavala oružje Izraelu, njegovala institucionalnu saradnju i aktivno se pozicionirala na stranu režima optuženog za genocid - zaključuju u saopštenju.
