Međunarodni dan solidarnosti obilježava se u svijetu za manje od nedjelju dana, 20. decembra, a sagovornici "Dana" ukazuju da se naša država nalazi na pragu velike bojazni od sve više siromašnih i gladnih građana, koji su zaboravljeni od svih, a posebno političke elite koja uporno svađa i dijeli narod, jer se tako lakše zaboravi na prazan frižider, nemanje novca za kiriju, gorivo, ljekove, bilo koji vid rekreacije. Smatraju da građani ipak pokazuju određeni nivo solidarnosti, jer da nije SMS poruka mnoga bi nam djeca ostala bez lijeka ili operacije od koje im zavisi život.

U Akciji za socijalnu pravdu (ASP) ocjenjuju da se ne može govoriti o postojanju solidarnosti partija i političara prema građanima, jer ih one posmatraju samo kao sredstvo da dođu do cilja, odnosno osvajanja vlasti. Građanima se u kampanjama redovno obećavaju "kule i gradovi", ali nakon izbora se zaboravi na njih. I tako se krugovi ponavljaju, a epilog je zemlja partitokratije, gdje su partije napunile sopstvene džepove, partija postala sve, a građanin ostao socijalno ugrožen i u zapećku – kažu u ASP.

Ističu da je u takvoj situaciji izlišno govoriti o nekakvoj solidarnosti sa građanstvom, pa se stiče utisak da postoje dvije Crne Gore – ona koja je rezervisana za partijski krem i ona, koja pripada svima nama ostalima.

– Tako ne treba da bude, jer mi građani treba da vučemo sve konce u državi i da političari budu tu da ostvaruju naš i ukupni javni interes shodno suverenitetu koji smo im prenijeli i na način kako smo im to povjerili, a ne da pozicije koriste dominantno za partijske interese. Građani treba da su svjesni da je ključ odluke uvijek u njihovim rukama, pa ne treba da dozvole da godinama budu zavedeni lijepim riječima, a nikakvim djelima. Upravo su djela ono što treba da ih uvijek opredjeljuje svakog puta kada se olovka nađe u njihovim rukama – konstatuju u ASP.

Predsjednica Fondacije Banke hrane Marina Medojević ističe da je solidarnost ključna u borbi protiv siromaštva, u koju se moraju uključiti svi društveni činioci.

– Solidarnost države se može izjednačiti sa odgovornim odnosom prema ljudima u potrebi. Nedostatak hrane na dnevnom nivou sa kojim se suočava veliki broj građana pokušavaju da umanje narodne kuhinje. Nijesu svi ljudi u stanju nužde spremni da zakucaju na vrata ovih objekata, niti one imaju kapaciteta da ih prihvate. Zato moramo imati socijalne bonove ili socijalne prodavnice u kojima će se moći uzeti osnovne životne namirnice i higijenska sredstva besplatno. Svako treće dijete je u zoni suromaštva što je dovoljan razlog da država nađe mehanizme da pomogne djeci. Nema narodnih kuhinja za djecu, osim sporadičnih akcija pomoći bebama sa izuzetno skupom hranom za njih. Umanjenje i ukidanje stope poreza na dječiju hranu i opremu je jedan od njih. Uvođenje besplatne užine i prevozne karte je minimum. Obezbjeđivanje udžbenika i školskog pribora za djecu koja žive u nemaštini je obaveza države kao način smanjenja nasleđivanja siromaštva i obezbjeđivanja jednake dostupnosti obrazovanja – navodi Medojević.

Ističe da je nezaposlenost u Crnoj Gori odavno dvocifrena, porast cijena je sve izraženiji,a socijalno ugroženi građani su zaboravljeni.