Sjutra, 24. marta, navršavaju se 24 godine od početka NATO bombardovanja SR Jugoslavije, odnosno sadašnjih suverenih država Srbije i Crne Gore, a za 78 dana poginulo je između 1.200 i 2.500 ljudi. Prema dostupnim podacima, u Crnoj Gori je tokom bombardovanja stradalo osam lica, a najviše u varošici Murina, njih šest, djeca Miroslav Knežević, Olivera Maksimović i Julija Brudar i odrasli civili Manojlo Komatina, Milka Kočanović i Vukić Vuletić. Prva žrtva bombardovanja pala je u Crnoj Gori 24. marta 1999. u kasarni u Danilovgradu, gdje je poginuo vojnik Saša Stajić iz Beograda, dok je 15. aprila 1999. u kasarni "Šipčanik" u Tuzima, poginuo vodnik prve klase VJ Miroslav Božović.
Predsjednik Udruženja NATO žrtava 1999., Milan Mirković ističe da, iako se u našem narodu kaže da vrijeme liječi sve, to ipak nije tačno jer i nakon 24 godine rane od bombardovanja 1999. su i dalje tu. Kaže da je nakon bombardovanja Murine 30. aprila 1999. godine, ta varoš doživjela totalni kolaps, a iako je postradala, država im se nikada nije okrenula.
– Doživjeli smo jedan totalni kolaps u svakom pogledu, finansijskom, a posle i moralnom, izgubili su se svi temelji hrišćanskog ponašanja. Bombardovanje nas svakako jeste unazadilo, to je glavni uzrok, a posle toga i naša politika razvoja, koja je sve u Murini pozatvarala. Bole rane koje je nanio NATO, ali i odnos naše političke elite. Svi su nas zaboravili, a ulazak Crne Gore u NATO 2017. učinio je da nas još više skrajnu u sjenku i da se čini sve da se agresija zaboravi, kao da se nikada nije desila. Zato se niko ne okreće na Murinu i naše žrtve jer će ih podsjetiti da mi jesmo bombardovani, iako neko danas pokušava da nas ubijedi da nismo. Nije u redu pričati da mi nismo bili žrtve, nije u redu da se naše političke elite ponašaju kao da Murino nije u Crnoj Gori. Gdje smo onda pitam se, ako nijesmo u Crnoj Gori, tu smo bili i 1999. godine i sad smo, poručuje za Dan Mirković.
Advokat Velija Murić već godinama se bori da porodice žrtava NATO bombardovanja iz Murine dobiju odštetu. On ističe da laiku može djelovati da je "ulazak u NATO jedan od mogućih političkih razloga da se sa tom pričom stane, ali da treba imati u vidu da je u tom procesu glavna odgovornost na Crnoj Gori koja je odgovorna jer nije zaštitila svoje građane".
– U sudskim procesima koje smo pokretali, tužena strana nije NATO, nego Crna Gora kao država, čiji su građani stradali zbog tadašnje politike. Te tužbe nijesu udarale u džep NATO već je riječ o brizi Crne Gore o svojim građanima koji su stradali. Priključenje NATO na prvi pogled može da izgleda kao razlog, ali u suštini odgovornost je na Crnoj Gori i dužnost da se okrene žrtvama i podnese teret. To su žrtve ove države. To je sramna stranica politike Crne Gore – izjavio je za "Dan" Murić.
Direktor Udruženja boraca ratova od 1990. godine Radan Nikolić tvrdi da je bombardovanje 1999. godine "međunarodni teroristički akt bez presedana, izvršen bez odobrenja Savjeta bezbjednosti UN, protivno Međunarodnom humanitarnom pravu i pravilima ratovanja, uz upotrebu zabranjenog oružja, namjerno vođenje rata protiv civilnog stanovništva i divljačko razaranje i trajno trovanje životne sredine ubistvenim osiromašenim uranijumom". On kaže da je 30. maja 1999. bombardovan rt Arza kod Herceg Novog, na koji je NATO ispalio oko 300 projektila sa osiromašenim uranijumom.
– Danas u crnogorskim udžbenicima istorije nema ni jedne riječi o žrtvama NATO-a u Crnoj Gori. Sa ove vremenske distance jasno je da su ratovi devedesetih bili ratovi za nestanak bilo kakvog oblika jugoslovenske države i protiv srpskog naroda i Srbije i Crne Gore– kaže Nikolić.
Komentari (0)
Ostavite svoj komentar