Sagovornici „Dana”: Anonimnost je oružje onih koji šire govor mržnje

Posledice govora mržnje su dramatične, kako za društvo u cjelini, tako i za pojedinca koji je žrtva, dok granice pristojnosti u digitalnoj sferi često ne postoje, ocijenili su sagovornici "Dana", ukazavši na neophodnost razvijanja specijalizovanih kapaciteta policije za praćenje onlajn prostora.

Advokat Srđan Lješković naglasio je da sa porastom zainteresovanosti za društvene mreže raste i mračna strana slobode izražavanja koja se prepoznaje kao govor mržnje.

– Oni koji ga koriste osjećaju se zaštićeni anonimnošću a granice pristojnosti često se brišu. U tom moru komentara često se pojavljuju uvrede, prijetnje, diskriminatorni sadržaji. Anonimnost postaje oružje onih koji šire govor mržnje. Kod tih osoba je isključena savjest, samo skrivene iza ekrana telefona ili laptopa imaju viši nivo hrabrosti i odlučnosti da nekom preko puta, koga ne vide, upućuju najgnusnije i najgroznije stvari, bez razmišljanja o tome koliko i duboke i kakve posledice to ima za nekog kome se tako obraćaju – kazao je Lješković za "Dan".

On napominje da se vrlo mali broj slučajeva govora mržnje procesuira u krivičnim postupcima, te da je najviše govora mržnje upućeno prema homoseksualcima i na nacionalnoj osnovi.

– Kao profesionalac smatram da nijedan govor mržnje ne smije ostati neprocesuiran – istakao je Lješković.

On smatra da treba donijeti zakon o sprečavanju neprimjernog ponašanja na društvenim mrežama.

– Pravo ne smije biti jedina alatka u borbi protiv govora mržnje. Smatram da je najvažnije sprovoditi edukaciju u školama kako bi se povećala medijska pismenost onih koji dolaze poslije nas, da bi njihovo vrijeme bilo bolje i kvalitetnije nego ovo u kojem mi živimo – rekao je Lješković.

Saradnik na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Nikola Đurašević ocijenio je u izjavi za "Dan" da je utisak da značajan dio građana i dalje ne doživljava govor mržnje kao krivično djelo, naročito kada se ispoljava u digitalnom prostoru. On objašnjava da se onlajn komunikacija često percipira kao manje stvarna, anonimnija i samim tim oslobođena odgovornosti, zbog čega se granice prihvatljivog govora pomjeraju znatno dalje nego u direktnoj komunikaciji.

Smatra da dodatni problem predstavlja dugotrajna normalizacija zapaljive i polarizujuće retorike, posebno kada su u pitanju osjetljiva identitetska, nacionalna i vjerska pitanja.

– U takvom ambijentu, govor mržnje se ne prepoznaje uvijek kao oblik nasilja i diskriminacije, već se više vidi kao dio svakodnevne društvene konverzacije, što ukazuje na ozbiljan deficit znanja o njegovim pravnim i društvenim posljedicama – naglasio je Đurašević.

Advokat Milan Kovačević ističe da smo već godinama svi svjesni porasta govora mržnje u svakodnevnom životu, a posebno na internetu.

– U našem narodu se kaže: Rana od sablje i zaraste, a od riječi nikad. Posljedice govora mržnje su dramatične kako za društvo u cjelini, tako i za individuu koja ga je pretrpjela – upozorava Kovačević.

Kazne do 10 godina zatvora i 1.500 eura

Advokat Lješković objašnjava da u slučaju kada nadležni organi pokrene postupak prema počiniocu govora mržnje, za osnovni oblik ovog krivičnog djela propisana je kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora, odnosno do 10 godina za kvalifikovani oblik.

– Kada se izriču prekršajne kazne, za ova djela su novčane kazne od 250 do 1.500 eura, a nekada i kazne zatvora do 60 dana. Za ovu vrstu krivičnog djela nijedan sud nikada nije izrekao kaznu rad u javnom interesu, iako ima prostora i za takvo kažnjavanje i što je praksa u svim zemljama u okruženju – ukazao je Lješković.

Smatra da bi uvođenje novog krivičnog djela u Krivični zakonik – teški govor mržnje, sa zatvorskim kaznama drastičnijim od postojećih, bilo adekvatan odgovor na sve veći porast onlajn nasilja, posebno mizoginije i uvreda po raznim osnovama na internetu.

– Tektonske tehnološke promjene u vidu vještačke inteligencije, zaoštravanje sukoba na svjetskoj sceni, ekonomske krize i pandemije kojima je svaki čovjek na planeti izložen, samo dodatno podgrijavaju strah i netrpeljivost koja proizvodi mržnju. Ni naša zemlja nije imuna na to. Naprotiv, smatram da su političke partije i njihovi predstavnici u poslednjih 10 godina zakazali i svojim lošim primjerom pokrenuli lavinu lošeg ponašanja i govora mržnje – ocijenio je advokat Kovačević za "Dan".

Izostaje sistemski monitoring govora mržnje

U CGO smatraju da je neophodno i strože sankcionisanje govora mržnje, ali i znatno proaktivnije djelovanje nadležnih institucija, posebno Uprave policije i tužilaštva.

– Nalazi naše analize ukazuju da se institucionalna reakcija najčešće dešava tek nakon snažnog pritiska javnosti ili civilnog sektora, dok ogroman broj slučajeva govora mržnje ostaje potpuno neprocesuiran. To stvara utisak selektivnosti i nekažnjivosti, što dodatno ohrabruje počinioce – kazao je Đurašević, ukazujući da je posebno problematično što se monitoring govora mržnje u digitalnom prostoru uglavnom ne sprovodi sistemski.

On smatra da bi Uprava policije, u skladu sa savremenim standardima i praksama, morala razviti specijalizovane kapacitete za praćenje onlajn prostora, u saradnji sa tužilaštvom, regulatorima, ali i sa platformama i medijima.

Poručuje da bi svako od nas ponaosob morao pružiti dodatni napor u kontroli svojih misli i riječi, a sve u korist onog najvrednijeg što imamo, a to su djeca.

– Ohrabrujem sve žrtve govora mržnje da vjeruju institucijama i pravosudnom sistemu Crne Gore i obavezno prijave taj vid nasilja nadležnim organima – poručio je advokat Kovačević.