Tragedije koje su Srbiju zavile u crno alarm su ne samo za tu državu, već i za cijeli region, ali, umjesto uvođenja novih zabrana, države moraju da razmisle o okidačima koji pokreću pojedince na zločin, ocjenjuju sagovornici "Dana". Kako ističu, ne možemo očekivati uzornost od djece ukoliko im kao modele ponašanja dajemo nasilje, izlažemo ih rijaliti programima koji promovišu najniže ljudske nagone ili kada se sa najviših političkih adresa promoviše nulta tolerancija za one koji misle drugačije.

Prema zvaničnim podacima, u Crnoj Gori je naoružano 52.340 građana, a nezvanično oružje posjeduje njih oko 100.000.

Komentarišući informaciju da je maloljetnik koji je u beogradskoj školi napravio masakr išao u streljanu, instruktor za taj sport u Crnoj Gori Stanko Laban je naglasio da je streljaštvo u Crnoj Gori rigorozno kontrolisano.

– Streljaštvo je olimpijski sport i rigorozno je kontrolisano. Kod nas meta ne smije imati oblik čovjeka ili životinje, djeca ne smiju nikako dobiti vatreno oružje, nego vježbaju sa vazdušnom puškom. Preispitujemo se ovih dana, ali na jednoj strani imate situaciju da je to sportska disciplina, a na drugoj pitanje šta u slučaju nečeg što niko ne želi. Odrasli se kod nas obučavaju da koriste vatreno oružje, ali tek nakon psihiološke provjere i dobijanja dozvole od MUP-a – rekao je Laban.

Sociolog Srđan Vukadinović ističe da je na stotine djece treniralo i treniraće streljaštvo, te da taj sport ne treba sad satanizovati, niti uvoditi potpunu zabranu držanja oružja ili ukidati društvenu mrežu Tik tok, jer, kako smatra, onda posledice mogu biti još gore.

– Ako se nešto potpuno zabrani samo ćemo stvoriti veći problem: oružja će biti u narodu, ali se neće znati kod koga i u kom obimu. U Crnoj Gori imamo kulturu držanja oružja, to je dio porodične časti, i sad, ako to zabranite, ljudi će ipak nekako nastojati da ga zadrže. Treba stroža kontrola, ali treba i otkriti okidače za nesreće i tragedije. Zakon ne može iskorijeniti sve, ali može zdrava svijest. Taj dječak iz Beograda je uzeo oružje od oca, mogao je da nauči da ga koristi i na društvenim mrežama, njemu nije ni trebala streljana. Ovo je jedan primjer amerikanizacije, jer tamo su ovakve stvari toliko učestale da nije pitanje da li će se desiti, već kada, ali i globalne agresije – ocijenio je Vukadinović.

On smatra da su stari modeli psiholoških i socioloških analiza zastarjeli, te da moramo uvažiti činjenicu da živimo u novom vremenu.

– Mnogo je okidača koji mogu da dovedu do ovakvog ponašanja. Ukoliko na televiziji svakog dana imate političko nasilje, neprestane najave atentata, kriminalce i razne nemoralne osobe koje se ponašaju vulgarno, a koji uče sve druge kako živjeti, ne možemo očekivati da djeca slijede neke druge obrasce. Djeca uče iz onoga što vide, roditelji tu igraju ključnu ulogu, ali je pitanje i koje modele i uzore imaju roditelji. Na društvenim mrežama svašta vidimo, pa čak i da ljude vezuju i bacaju u rijeke, ali niko ne reaguje. Odgovor nije zabrana društvene mreže, već sankcionisanje onog lošeg što se na njima dešava. Zabranjeno voće je uvijek najslađe, pa treba biti obazriv sa zabranama – kaže Vukadinović.

Zbog tragičnih događaja u Srbiji, u Crnoj Gori je danas dan žalosti.