Osim najtežeg i nenadoknadivog gubitka ljudskog života, materijalnih gubitaka koje su građani pretrpjeli zbog požara, nemjerljive su i štete po životnu sredinu.
Profesor ekologije na Univerzitetu Crne Gore Vladimir Pešić u izjavi za "Dan" ukazuje da će trebati dosta vremena da se ekosistem oporavi nakon brojnih požara širom države.
– Požari utiču ne samo na ljude i materijalna dobra, već i na živi svijet, ekosisteme, faunu i floru. Požari se dešavaju svake godine. Živi svijet je djelimično adaptiran na katastrofe, ali za ovakav nivo požara treba vrijeme za oporavak i da se ekosistem vrati u prvobitno stanje. To vrijeme zavisi od čitavog niza faktora. Nemoguće je dati jedinstvenu procjenu. Taj period se kreće od minimum nekoliko godina do desetak godina da bi se ekosistem vratio u prvobitno stanje, naravno ukoliko ne postoje drugi remetilački faktori. Živi svijet je sam po sebi ranjiv. Efekat po živi svijet je gubitak staništa, smanjenje vrsta. Posebno su osjetljive ugrožene vrste, endemične vrste, po čemu je Crna Gora i prepoznatljiva. Interesantno je da se najveći broj enedmičnih vrsta u Crnoj Gori nalazi upravo u južnom dijelu države – Primorje i oko Skadarskog jezera, pa požari imaju još veći negativni uticaj jer je riječ o vrstama koje su već ugrožene – ukazao je Pešić.
Naglašava da je veliki problem što nemamo razvijen program monitoringa (praćenja).
– Nemamo konkretne podatke o vrstama u smislu na kojim su lokalitetima, koja je njihova brojnost, stepen ugroženosti... U našoj državi se već decenijama sprovodi jedna politika "što manje podataka imamo, time ćemo imati i manje odgovornosti", i tako se vode institucije poslednjih 30 godina. Iako postoji razvijen ekološki aktivizam, a imamo i naučne institucije, one rade po principu "malo rukah, malena i snaga", tako da nemamo dovoljno podataka i to nije riješeno na institucionalnom nivou. Moramo da uradimo rekonstrukciju ovog sistema. Da se razvije sistem monitoringa ekosistema. Moramo nešto da pratimo i štitimo i institucije moraju da imaju odgovornost. Ministarstvo ekologije mora da radi svoj posao – poručuje Pešić.
Biolog Vuk Iković u izjavi za "Dan" ocjenjuje da požari ostavljaju iza sebe prazan prostor kojem će trebati 30, a negdje i preko 100 godina da se oporavi, što zavisi do toga da li je izgorio travnjak, šikara ili šuma.
– Prvo čovjek gubi prostor koji čini dio njegovog identiteta, gubi imanje, zelenilo, plodnu zemlju, šumu koja korijenom drži vodu u gornjem sloju zemlje. U požarima stradaju životinje. Postoje vrste koje nemaju gdje da odu, ne mogu pobjeći, kao na primjer ptići, šumske kornjače, mladunčad brojnih vrsta. Ptići u deblima drveća gotovo svi stradaju, i to je udar na populaciju jer ona ne može više da se oporavi pošto nema hrane, a nema ni starih stabala u kojima te ptice žive. Nestaju šumski plodovi, što direktno utiče na pad brojnosti ptica i drugih vrsta jer je to osnovna hrana velikom broju životinja koje žive i izvan šume. U požarima nestane čak 80 odsto populacije vjeverica, 90 odsto šumskih miševa, 25 odsto divljih svinja. Čim je manje malih sisara kao što su vjeverice i zečevi odmah je manje i krupnih jer se lisica, vuk i medvjed hrane manjim sisarima – ukazuje Iković.
Objašnjava da požari sagore hranilišta šumskih životinja, pa se nakon požara i u blizini naših kuća možemo sresti sa divljim životinjama.
– Izgorele su sve mlade sadnice koje su trebale da formiraju šumski sklop tokom narednih 10-30 godina – ističe Iković.
Govoreći o opravku, kaže da je oporavak moguć, ali je spor – potrebno je oko 30 godina da se opožareni ekosistem ponovo razvije u šumu — pod uslovom da se u tom periodu požari ne ponavljaju.
– Šume koje su nastajale stotinama godina traže decenije da povrate otpornost i stabilnost. Da su ranije sprovedene preporuke stručnjaka, ne bismo imali situaciju u kojoj gori od juga do sjevera. Ako sada ne iskoristimo priliku za korjenite promjene u sistemu bezbjednosti i zaštite od vanrednih situacija, slični požari će se ponoviti već naredne godine. Moramo početi da živimo od svog znanja i svog rada, u suprotnom će ovo postati svakodnevica, a gubici će biti sve veći. Bez obzira na broj ljudi koji podmeću požare, odgovornost je na rukovodstvu koje nas i dalje ubjeđuje da su oni dali sve od sebe. Boljitak ćemo osjetiti tek kad preventiva i kaznene mjere počnu da djeluju. Nemoguće je da u Crnoj Gori, koja ima 5 do 10 puta manje stanovnika od okolnih država, ima više požara. Da sistem radi, ne bi usred požarne sezone gorele gume na Ćemovskom polju. Iz tog razloga, najveća odgovornost je na funkcionerima i ponovo najviše zavisimo od kiše – zaključio je Iković.
Izvršna direktorica NVO Grin houm Azra Vuković kaže da ono što zasigurno znamo jeste da je ovo ozbiljna šteta po prirodu, po biljni i životinjski svijet, po biološku raznolikost, a posledice ovih požara osjećaće se dugi niz godina.
– Požari ostavljaju brojne posledice, pa tako imamo trenutni gubitak vegetacije i skloništa za životinjske vrste, kao i smrt ili povređivanje životinja koje ne mogu pobjeći. Zatim imamo zagađenje zemljišta i vazduha kao posledicu sagorijevanja, pri čemu se u vazduh oslobađaju visoke koncentracije zagađujućih čestica, a na zemljištu se talože materije koje mijenjaju njegov hemijski sastav. Uništavanje vegetacije smanjuje sposobnost tla da zadržava vodu, stvara se rizik od erozije, klizišta i bujičnih poplava, uz spiranje tih materija u vodne ekosisteme.
Dugoročno posmatrano, požari dovode do gubitka biodiverziteta ili biološke raznolikosti. Neke vrste se oporavljaju brzo, a neke, posebno one ijetke i ugrožene, znatno sporije. Otvara se prostor invazivnim vrstama i mijenjaju se ekosistemi.
Požari ne samo da ubrzavaju klimatske promjene, već i umanjuju sposobnost prirode i društva da se na njih prilagode – kazala je Vuković za "Dan".
