To su ocijenili sagovornici "Dana" nakon slučaja digitalnog nasilja prema bivšoj generalnoj direktorici u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava Mirjani Pajković, koja je za ucjene i prijetnje optužila bivšeg direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) i doskorašnjeg savjetnika predsjednika države, Dejana Vukšića, koji, s druge strane, tvrdi da je i sam žrtva ucjena.
Izvršna direktorica nevladine organizacije (NVO) "Prima" Aida Perović smatra da aktuelna dešavanja pokazuju da i pored postojanja zakonskog okvira u vidu člana 175a Zakona o krivičnom postupku, s jedne strane, i hrabrosti građanke da prijavi ovu vrstu nasilja, sa druge, nije došlo do toga da njena prava i privatnost budu pravovremeno i adekvatno zaštićeni.

– Prijavljivanje prijetnji da će se desiti njena diskreditacija u javnosti eksplicitnim materijalom trebalo je, to jest moralo je da rezultuje reagovanjem nadležnih sa ciljem da se provjere njeni navodi i, ako se potvrde, da se oduzmu kompjuteri i/ili mobilni telefoni sa predmetnim materijalom čijom zloupotrebom joj je prijećeno. S obzirom na to da sada cijela javnost zna da ova prijetnja nije bila "pucanj iz prazne puške", već je prijava gospođe Pajković bila utemeljena, s pravom se pitamo zašto je dozvoljeno da kompromitujući materijal dospije u javnost i na društvene mreže. Dakle, pitamo se zbog čega je zakazala primjena zakona koji je napisan i usvojen da bi zaštitio sve građanke i građane – naglasila je Perović za "Dan".

Ona poručuje da najvažniji odgovor na digitalno nasilje mora da dođe od nadležnih institucija.

– Pogotovo imajući u vidu brojne komentare na društvenim mrežama koji su uslijedili i koji su do te mjere vulgarni i brutalni, da predstavljaju ozbiljnu prijetnju za retraumatizaciju žrtve ali i za sve nas koji ih čitamo i suočavamo se sa ogromnim primitivizmom, mizoginijom, zluradošću i seksizmom – dodaje ona.

Iako je Pajković brutalno izložena javnosti i najveća je žrtva ove zloupotrebe privatnih snimaka, Perović dodaje da ne smijemo zaboraviti da i javnost ima pravo da ne bude izložena ničijim intimnim detaljima.

– Pored svih onih koji ovo na najvulgarniji mogući način komentarišu i dalje dijele, postoji veliki dio javnosti koji je svim ovim dešavanjima ozbiljno uznemiren – zaključila je ona.

Izvršna direktorica Centra za ženska prava (CŽP) Maja Raičević poručuje da iako Krivični zakonik jasno prepoznaje neovlašćeno dijeljenje intimnog sadržaja kao krivično djelo za koje propisuje kaznu zatvora, reakcija institucija često kasni upravo u fazi kada je žrtvi najpotrebnija zaštita – kad je potrebno hitno uklanjanje sadržaja gdje je to moguće, identifikacija počinioca i sprečavanje daljeg širenja. Ona napominje da se ovo krivično djelo goni po službenoj dužnosti, odnosno nije potrebno da inicijativa dolazi od oštećene, ali i da njime nije obuhvaćena samo osoba koja prva učini dostupnim ovaj sadržaj, već i sve druge koje ga dalje dijele.

Sagovornici "Dana": Iskorak ka EU dobar primjer, ali ne i garancija regionu

– Svako odugovlačenje proizvodi dodatnu štetu i šalje poruku tolerancije prema digitalnom nasilju. Tužilaštvo je informisalo javnost da su formirali dva predmeta pa ćemo kao organizacija pažljivo pratiti dalje postupanje nadležnih institucija – kazala je Raičević za "Dan".

Advokat Nebojša Asanović kaže da aktuelni slučaj video-snimka sa blago rečeno neprimjerenom ličnom i privatnom sadržinom koji kruži internetom i drugim sistemima, a koji je u javnost dospio bez ili mimo volje lica koje se vidi na tom snimku, može se nazvati različito, ali je danas za to uobičajen termin digitalno nasilje.

– Digitalno nasilje (sajber maltretiranje) je namjerno ponavljano nanošenje štete putem digitalnih tehnologija – telefona, interneta, društvenih mreža u cilju zastrašivanja, ucjene ili osramoćenja žrtve. Obuhvata slanje uvredljivih poruka, širenje laži, dijeljenje privatnih sadržaja bez dozvole... Posljedice su ozbiljne po mentalno, emocionalno i fizičko zdravlje i to ne samo u odnosu na lica koja se vide ili prepoznaju na takvim snimcima nego i u odnosu na članove njihovih porodica, njihove roditelje, djecu, bračne supružnike, braću, sestre – upozorava u izjavi za "Dan" Asanović.

Ne samo ovaj slučaj, već i ranija praksa, prema ocjeni advokata Veselina Radulovića, pokazala je da institucije nisu obučene, dovoljno spremne i da su bez dovoljno volje da izađu na kraj sa ovom vrstom digitalnog nasilja prema ženama. On smatra da posljednji slučaj to jeste dodatno pokazao, ali i otkrio neke druge aspekte kojima bi, kako cijeni, državni organi takođe morali da se pozabave.