
Predlog da se po imenu Slobodana Sekulića nazove jedna od ulica u Glavnom gradu, ponovo je u proceduri. Ukoliko nadležni budu pozitivno vrednovali ovu inicijativu, konačno će biti ukazana počast Sekuliću koji je ubijen u Titogradu, 11. marta 1976. godine, u Agrokombinatovom supermarketu, braneći državnu imovinu od razbojnika, a počinioci zločina nikada nijesu otkriveni.
U to vrijeme blagajnici iz tridesetak titogradskih prodavnica, po isteku radnog vremena, donosili su dnevne pazare u malu kancelariju na Trgu Ivana Milutinovića. U momentu kada je jedna od blagajnica koja je predala pazar krenula da izađe, na vratima su se pojavila dva maskirana i naoružana razbojnika. Jedan od njih je stavljao novac sa stola u torbu, a drugi je tražio ključeve od kancelarije, namjeravajući da zaključa radnike kako bi pljačkaši mogli bezbjedno pobjeći. Slobodan je na to rekao "ne dam ključeve"... i upustio u neravnopravnu borbu sa naoružanim razbojnikom. Dok je dio novca pao i počeo da gori na rešou, Slobodan se rvao sa razbojnikom. Tada je odjeknuo pucalj koji je bio koban po Sekulića.
O ovom događaju izvještavali su najugledniji jugoslovenski mediji. Taj događaj je uzdrmao Titograd do srca. Mnogi stariji sugrađani, koji pamte ovaj zločin koji nikada nije rasvijetljen, smatraju da po Sekuliću treba da bude imenovana jedna od ulica u Podgorici. Ponovnu inicijativu podnio je njegov sin Marko Sekulić.
- Moj otac Slobodan je bio žrtva razbojništva, čiji počinioci nijesu otkriveni ni nakon 38 godina. To je bio do tada nezapamćen zločin i ne samo u Crnoj Gori, već i šire - ispričao je Marko Sekulić.
On i danas čuva isječke iz novina koje su pisale o hrabrosti njegovog oca, kao što su "Pobjeda", "Ilustrovana politika", "Novosti", i drugi iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske.
- Te godine je u Hrvatskoj predložen za nagradu "Poduhvat 1976." Postupak mog oca je smatran poduhvatom godine tog vremena. Nakon njegove pogibije, uslijedila su mnoga obećanja od tadašnjih rukovodioca i službi koje su bile u svrsi države, a nije se uradilo ništa, kako na otkrivanju zločinaca - razbojnika, tako ni na ukazivanju poštovanja žrtvi moga oca.
Ja sam uskraćen za njegovu ljubav i pažnju, izgubio sam mnogo i ostao bez njega sa nepunih pet godina. Smatram da je konačno došlo vrijeme da se ukaže poštovanje i čast mom ocu, jer je on to i zaslužio svojom hrabrošću i žrtvom, svojim poštenjem. Ako bi jedna ulica u Glavnom gradu dobila ime po njemu, ispravila bi se, makar djelimično, nepravda koja traje 38 godina - kaže Sekulić.