Jezivi primjeri slučajeva dječje pornografije, seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja koji često pune stupce crne hronike u Crnoj Gori, te kaznena politika, koja je na ivici zakonskog minimuma, i višegodišnje neuspostavljanje nadzora nad osuđenim pedofilima, pokazuju da nam bezbjednost djece i njihova zaštita i dalje nisu u fokusu pažnje.
Koliko osoba se danas nalazi u Registru pedofila nije poznato, s obzirom na to da Ministarstvo pravde već mjesecima ignoriše upite "Dana" na ovu temu. Registar je uspostavljen u avgustu prošle godine, kada se u njemu nalazilo 98 pedofila. Pored važnosti informacije o broju osuđenih pedofila, posebno sa aspekta jačanja svijesti društva da je ova pošast prisutna pored nas i da se dešava u našem okruženju, "Dan" i šira javnost od Ministarstva pravde uskraćeni su i za podatak u kojoj mjeri su državni organi, pravna lica ili preduzetnici koji rade sa djecom u posljednjoj godini tražili podatak da li je lice, koje treba da zasnuje radni odnos kod njih, odnosno obavlja poslove sa djecom, upisano u registar pedofila. Taj podatak bi trebalo da reflektuje u kojoj su mjeri poslodavci (u čijoj je djelatnosti rad sa djecom) upoznati sa ovom zakonskom obavezom i da li postoji kontrola ili je i ova odredba ostala mrtvo slovo na papiru. Iz resora ministra pravde Bojana Božovića nisu odgovorili na ta pitanja poslata 23. jula, a potom ni na urgenciju upućenu 28. avgusta.
Za godinu nismo se pomjerili dalje od uspostavljanja registra, ocjenjuje za "Dan" izvršna direktorica Udruženja Roditelji Kristina Mihailović. Ona upozorava na posebno zabrinjavajuće okolnosti – kaznenu politiku za krivična djela protiv polne slobode djece, koja je na zakonskom minimumu, i nedonošenje podzakonskih akata kojima bi se propisao nadzor nad pedofilima nakon odslužene zatvorske kazne.
Registar je, prema njenim riječima, donio to što sad na jednom mjestu imamo sve osuđene za krivična djela protiv polne slobode djece i što se sada ne može desiti da zaposleni u pravosudnom sistemu, koji rade na ovim slučajevima, nemaju informaciju da je neko već osuđivan za ta djela, kao što je ranije bio slučaj. S druge strane, kako naglašava, nemamo informaciju da li je rezultat dala odredba koja se odnosi na obavezu poslodavaca čija je djelatnost rad sa djecom da od Ministarstva pravde traže potvrdu za svoje zaposlene i provjere da li su u tom registru, da se ne bi dešavalo da dolaze u kontakt i da rade sa djecom.
– Te informacije nemamo i ne znamo koliko je bilo upita i da li se to provjeravalo, da li su u dovoljnoj mjeri institucije, organizacije i sva privredna društva koja obavljaju djelatnosti koje se odnose na rad sa djecom, upućena u tu obavezu i da li to uopšte neko kontroliše. Sam registar po sebi jeste jedna od stavki koja treba da nam donese na neki način promjenu u unapređenju zaštite djece od svih djela protiv polne slobode, ali je samo jedna stavka u cijeloj priči – poručuje Mihailović za "Dan".
Analize kaznene politike crnogorskih sudova za period od 2019. do 2024, u predmetima za krivična djela protiv polne slobode maloljetnika, koju je nedavno objavilo Udruženje Roditelji, pokazala je da su kazne u više od 60 odsto predmeta za krivično djelo nedozvoljene polne radnje bile do jedne godine zatvora, a maksimalna kazna od 15 godina izrečena je samo jednom, a potom i preinačena. U analiziranim slučajevima, žrtve su u 67,3 odsto slučajeva bila djeca mlađa od 14 godina.
Mihailović za "Dan" kaže da, iako su kazne za ova djela pooštrene izmjenama KZ-a, one u crnogorskoj sudskoj praksi još čekaju na primjenu.
– Analiza je pokazala da se više ide ka kaznama na ivici zakonskih minimuma, nego ka zakonskim maksimumima. I to je ključni problem naše priče o zaštiti djece od svih ovih djela. Izuzetno je problematično i smatramo da je više apsolutno nedopustivo da tri godine nakon početka primjene novih odredaba KZ-a mi i dalje nemamo nadzor počinilaca jer MUP još nije, barem javnost obavijestio o tome, da su pripremili podzakonska akta koja će to propisati, iako su nedavno najavili da će to uskoro uraditi. Zakonom je predviđeno da svi oni koji su počinili ova krivična djela, nakon što izađu iz zatvora, moraju biti u kontaktu sa policijom, mora policija znati gdje rade, gdje se kreću. To se i dalje čeka. Sve to zajedno, kada bude počelo da se primjenjuje, ako ikada počne, uz osviješćenost onih koji odlučuju u ovim postupcima, koji bi valjda na prvom mjestu trebalo da vode računa o interesima djeteta, odnosno da se trude da te počinioce kazne maksimalno, a ne minimalno, možda će donijeti neke promjene, ali ih za sada nema – ocjenjuje Mihailović.
Sudski vještak informaciono-tehničke struke obučen za djela iz oblasti dječje pornografije Marko Lakić ocjenjuje da izostaje kvalitetna kaznena politika u ovoj oblasti, te da ni tužilaštvo ne goni počinioce ovih krivičnih djela na adekvatan način, te samim tim ni sud ne presuđuje adekvatno.
– S obzirom na to da imamo blage, razočaravajuće kazne za učinioce ovih djela, rekao bih da je to motiv svim budućim potencijalnim predatorima i seksualnim nasilnicima, ljudima devijatnog psihološkog stanja i ponašanja, da to rade, jer znaju da, i ukoliko budu otkriveni, kazne će im biti minimalne ili zanemarljive u poređenju sa, na primjer, nekim saobraćajnim prekršajima – istakao je Lakić za "Dan".
U Crnoj Gori, kako poručuje, nemamo kontrolu, predatori su na slobodi i u prilici su da zlostavljaju djecu i dalje. Lakić smatra da registar nema svrhu dokle god je pri Ministarstvu pravde i dok je tajan.
– Moramo svi zajedno vršiti pritisak da registar bude lako dostupan državnim organima – policiji, tužilaštvu i sudu, ali i drugim organima koji se bave djecom. Ova pošast je uzela ozbiljno maha u Crnoj Gori – upozorava on.
