/ -FOTO: DAN

U Crnoj Gori u riziku od siromaštva 140.000 građana

Hrane nemamo, mi smo mrtva porodica, jesmo na okupu, ali nemamo ni eura da preživimo i prehranimo se, kaže jedna majka iz Nikšića

Кada bi se slavio Svjetski dan siromašnih, koji se obilježava danas, Crna Gora bi bila epicentar te "proslave" jer prema poslednjim podacima Uprave za statistiku, u riziku od siromaštva se nalazi 22,6 odsto građana, što je više nego petina stanovništva, odnosno 140.000 građana.

Prema zvaničnim podacima oko 50.000 građana je i stvarno siromašno i prima neki vid socijalne pomoći, ali je država u poslednje vrijeme odlučila da poradi na "rješavanju" tog problema, pa je počela da smanjuje broj građana koji primaju materijalno obezbjeđenje porodice.

Jedna od građanki koja je ovih dana iskusila surovost države "socijalne pravde" jeste Nada Radović, kojoj je ukinuto materijalno obezbjeđenje porodice od svega 70 eura.

– Izgleda da je državi mnogo da mi pomogne i sa tih 70 eura. Socio-ljekarskoj komisiji sam izgledala zdravo, a imala sam četiri operacije, čekam petu. Podstanar sam 23 godine, prije dva dana gazda me izbacio iz stana i sada sam kod prijateljice. Ne znam šta ću od sebe i kud ću. Dnevno pijem 13 tableta, a trebalo bi i više, ali ja nemam novca da ih kupim – navodi Radovićeva, dodajući da joj je "Banka hrane" pomagala s namirnicama, ali da ju je država zaboravila.

– Nemamo mi ni države, ni vlasti! Gdje ću ja ovakva? Evo me primam infuziju i razmišljam šta dalje. Кud i kako? Šest puta sam konkurisala za socijalni stan, 44 godine sam na birou zavoda za zapošljavanje. Ne znam kome idu ti socijalni stanovi, ali mi koji nemamo ništa ne dobijamo ih – ističe ona.

Jedna porodica iz Nikšića takođe je ovih dana ostala bez socijalne pomoći, oni ne smiju javno da govore jer se boje da ih država nikad više neće pomoći.

– Ako mi vjerujete, sjedimo sa dvoje djece i gledamo ih, ne znamo šta da uradimo i šta da im kažemo. Ne smijem da zaplačem pred njima, a dođe nam obojema da se ubijemo. Opet i to da uradimo, šta smo postigli, još gore napravili. Nama je preostalo da čekamo i umremo od gladi i da nas gazde izbace iz stana. Hrane nemamo, mi smo mrtva porodica, jesmo na okupu, ali nemamo ni eura da preživimo i prehranimo se – navodi majka u toj prodici.

Oni nijesu jedini, ima ih još mnogo, kaže Marina Medojević iz "Banke hrane". Medojevićeva ističe da država štedi sto eura na porodicama koje su na ivici preživljavanja, da bi imala za funkcionere da se gale.

– Država Crna Gora se mora stidjeti siromaštva svojih građana jer je jako izraženo. Predstavnici vlasti moraju imati drukčiji pristup siromaštvu, kako bi na siromaštvo prestali gledati kao na nešto apstraktno, svodeći siromahe na statistiku. Siromaštvo siromašnih, može biti izliječeno bogatstvom bogatih. Decenijsko bogaćenje pripadnika političkih elita i njihovih prijatelja na račun sve siromašnijih građana je nemoralno. Vrijeme je da se takvima, naplati ekstraprofit i od toga pomogne ugroženima. Svim državnim funkcionerima koji su dobili stanove i kredite od države, po smiješnim cijenama i uslovima, treba isto naplatiti po tržišnim cijema, a od tih para izgraditi jeftine socijalne stanove, koji bi bili dati na korišćenje licima koja su u stanju socijalne potrebe i nemaju riješeno stambeno pitanje – navodi Medojevićeva.

Pomoć za izbjeglice iznuđena, na svoj narod se ne misli

Medojevićeva ocjenjuje da je pomoć koju država pruža izbjeglicama iznuđena sa strane, jer da nije tako, nju bi imali i svi ugroženi stanovnici Crne Gore.

– Besplatan vrtić, knjige nakon osnovne škole, školski pribor, odjeća, obuća, hrana, smještaj, grijanje, liječenje – mislene su imenice za mnoge socijalno ugroženih stanovnika naše države. Ako nemamo novca za sve pomenuto, a pitanje je jer za sve vidove luksuza funkcionera ne fali, moramo obezbijediti ljudima subvencije hrane, ljekova, higijenskih sredstava, struje, goriva, stanarine. Imaju li plan nosioci izvršne vlasti, kako pomoći porodicama koje žive sa primanjima ispod minimalne potrošačke korpe jer znamo, da je to minimum koji moraju imati da zadovolje biološke potreba za opstanak, a uz to je iz nje isključena renta, tj. kirija? U ovu kategoriju ulazi veliki broj penzinera, korisnika staračke nadoknade, korisnici socijalne pomoći ali nažalost, i zaposleni – navodi Medojevićeva.

Ona ističe da siromaštvo ne poznaje granice, dob, pol, vjeru ili religije, ono treba da nas ujedini i da naš pritisak na Vladu i resorna ministarstva bude snažan i ostvari željene rezultate.

– Podaci pokazuju kako se broj djece u Crnoj Gori, koja zavise od tuđe pomoći (države, NVO, vjerskih i drugih humanitarnih organizacija), unazad nekoliko godina drastično povećao. Polovina penzionera prima penziju manju od prosječne, od koje korisnici ni ljekove ne mogu kuputi, a da ne pominjemo hranu i ostale račune. Nažalost, u kategoriji siromašnih sve je više i radno aktivnog stanovništva koje ostaje bez posla ili radi, a ne prima platu redovno, kao i mladi čija je stopa nezaposlenosti u samom evropskom vrhu. Zvaničnici se hvale rekordima postignutim u turizmu. Da li imaju u planu usmjeriti od pomenutog profita ozbiljna finansijska i druga sredstva ka onima koje čeka, možda nikad neizvjesnija, jesen i zima – ističe Marina Medojević.

Studija materijalnih davanja – za prioritetne izmjene Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, koja je pripremljena uz podršku Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Crnoj Gori, nedavno je pokazala da svega oko deset odsto novca iz sadašnjeg sistema crnogorske socijalne zaštite dobiju materijalno ugroženi – siromašni građani.