Ova dva spomenika nalaze se na zajedničkom postolju u dvorištu osnovne škole u tom mjestu. Predsjednik Udruženja boraca ratova od 1990. godine Radan Nikolić istakao je da stoje pred spomenikom junacima iz Grančareva koji su poginuli u periodu 1991–1999. godine.
– Pogibije ovih osam mladića počele su 11. oktobra 1991. godine, kada su iz ovog kraja stradali Nenad Golubović i Ratko Krstić i još dvojica Pljevljaka u sačekuši hravatske vojske u mjestu Ravno. Nakon toga je uslijedila još jedna masovna pogibija u Turkovićima, kada je stradalo pet mladića, među kojima su bili i Branislav Mrdak i Radenko Filipović, a onda je u maju 1992. godine poginuo i vojnik Blagota Ljujić prilikom napada na kolonu vojnika JNA koji su se povlačili iz kasarne. Petar Sekulović je zarobljen u aprilu 1992. zajedno sa barskom grupom i odveden u logor u Lori, gdje je završio kao stradalnik. Tu je i Aleksandar Španjević, mladi borac, jedinac u roditelja, kojeg je rat zatekao na služenju redovnog vojnog roka u Sarajevu. Kasnije se priključio bataljonu vojne policije za obezbjeđenje Glavnog štaba. Poginuo je 1994. godine braneći odstupnicu srpskoj vojsci u rejonu opštine Ilijaš. I na kraju Željko Bošković, mladi junak, koji se zatekao na svetom Kosovu 1999. godine i položio svoj život. I to na današnji dan na brdu Mrčaj – istakao je Nikolić.
On je podsjetio da je ovaj spomenik, na čast rodbini i narodu Grančareva, otkriven još 2001. godine i čestitao na istrajavanju da se stradalima svake godine oda dužna pošta.
– Naglašavam da nije dovoljno ovim poginulim junacima odavati poštu, a zaboraviti njihove porodice. Mnogo je važno kakav je status tih porodica u društvu i može li se poboljšati. Ima već dvije godine kako smo pokrenuli inicijativu da se usvoji Zakon o boračkoj invalidskoj zaštiti, gdje su propisane lične i porodične invalidnine. Nadamo se da će Skupština preuzeti da donese zakon, da će biti većina i tako se ispoštovati rok koji je prvi dan juna – kazao je Nikolić.
Istakao je da od desetak spomenika podignutih u pomen stradalim, od ovog u Bijelom Polju, preko onih u Nikšiću, Andrijevici, Beranama i Zeti, u dvjema kasarnama u Podgorici i Danilovgradu, nijedan nije urađen legalnim putem.
– Ministarstvo kulture nije davalo dozvolu, ali su zato časni građani uzeli stvar u svoje ruke i podizali spomenike. Nijedan od spomenika nije upisan u dokumentaciju spomen-obilježja. Neka je vječna slava i hvala našim poginulim junacima, a neka je javni prekor svima koji ne dozvoljavaju ili opstruiraju da se na pravi način uvaži njihova žrtva i žrtva njihove porodice – rekao je Nikolić.
Predsjednik bjelopoljskog SOBNOR-a Mirko Stanić kazao je da se nalaze pored dva spomenika koja su povezana i čine jednu cjelinu, simbolišući da je narod ovog kraja uvijek vodio borbu protiv zavojevača.
– Jedan spomenik je u pomen stradalima u Drugom svjetskom ratu, a drugi stradalim u ratovima od 1990. godine. Na spomeniku borcima iz Drugog svjetskog rata upisana su imena 28 poginulih boraca i tri žrtve fašističkog terora, a na drugom imena osam poginulih u odbrambenom ratu od 1990. godine – kazao je Stanić.
Mišo Čogurić, koji se u vrijeme NATO bombardovanja nalazio na visokim saveznim funkcijama, rekao je da su osmorica mladića dali svoje živote za slobodu.
– Bili su na braniku svoje otadžbine. Dali su živote za slobodu. Odazvali su se na vojni poziv, koji je u ovim našim krajevima uvijek bio zakletva. Njihovi ideali su naši ideali. Potiču iz časnih sredina, Grančareva, Mioča, Okladi i Dobrog brda. Oni potiču iz sredina koje znaju šta je sloboda i šta treba uraditi kad se ona brani. Nikome nijesu nanijeli zlo. Zato odbacujemo poziv da je bio genocid i skrećemo pažnju aktuelnoj vlasti da ne smije biti sponzor – poručio je Čogurić.
Na skupu u Grančarevu bili su i predsjednik DNP-a i poslanik u državnom parlamentu Milan Knežević i predstavnici bjelopoljskog SNP-a, kao i herojske 125. Motorizovane brigade u ratu na Kosovu i Metohiji 1999. godine, koji su danas članovi Udruženja ratnih veterana "Košare 1999. godine".
Коментари (0)
Оставите свој коментар