Povezanost MMR vakcine sa autizmom o kojoj se priča i odakle je krenula (Velikoj Britaniji) tamo više nije iz prostog razloga što je prošlo više od 25 godina od tog događaja. Tu se radilo o jednom egoističnom nastupu, pristupu koji nije imao ništa drugo za cilj osim lične promocije i bogaćenja, kazao je za podkast Diskrininacija dr Senad Begić, epidemiolog i zvanični predstavnik Crne Gore za Unicef.
– Sada znamo da je glavni autor te studije imao jasnu finansijsku korist želeći da optuži jedan farmaceutski proizvod, želio je da na tržište progura drugi u koji je imao autorska i intelektualna prava, nadajući se da će oslobađanjem mjesta na tržištu i okrivljujući jedan proizvod otvoriti prostor za sopstveni. Finansijska korist je postojala i sa drugog aspekta, a to je od strane jednog advokata koji je tužeći državu zbog navodnih neželjenih dejstava različitih ljekova, ne samo ove vakcine već različitih ljekova, uspio da dođe do ogromnih obeštećenja i isplivali su podaci da su njih dvojica zajedno sa pacijentima koje su oni pronalazili, a ne pacijenti koji su stvarno mislili da su oštećeni ili na bilo koji drugi način tražili kompenzaciju od države, razvili šemu koja je bila mjerena ne više stotina hiljada funti nego čak i milionima – kaže Begić.
Ispostavilo se, kako pojašnjava Begić, da 12 ljudi čija su djeca uključena u studiju su zaista i dobili novac da bi učestvovali u tome.
– Postavilo se pitanje kako je Vejtfild kao gastroenterolog za odrasle, ne pedijatar, ne imunolog, sprovodio studiju na djeci, ko je tu studiju odobrio, koji je etički komitet dao odobrenje za sprovođenje te studije. Ispostavilo se da je on lagao ustanove u kojima je radio, da je lično angažovao sve ljude koji su bili uključeni u studiju, da je za kontrolnu grupu uzimao krv koja su bila na rođendanu njegovog djeteta, zašta im je davao od pet do 10 funti, da je bespotrebnim uzorkovanjem i biopsijama tkiva kod djece njima nanio bol i patnju i na kraju je lažirao rezultate tih patohistoloških analiza tkiva koje je uzeo od djece, da je lažirao njihove dijagnoze. Nakon toga Vejtfild je sazvao veliku konferenciju za novinare i nakon toga otvorio nešto nesvakidašnje – nauku zasnovanu na konferencijama koja je nekoliko puta nakon toga široko zloupotrebljivana za predstavljanje kvazinaučnih istraživanja – navodi Begić.
Ističe da mi kao društvo ne smijemo da dozvolimo da nas lažu, od nivoa prodavnice do direktora naučno-istraživačke ustanove, da se ne pominju, kaže, zdravstveni radnici kojima je osnovna moralna obaveza da uvijek u svakom trenutku govore istinu.
– Vejtfild je na toj čuvenoj konferenciji iz marta 1998. godine kazao da on osjeća da je ta i ta vakcina dovela do dovela do ovih promjena. Sada znamo da promjena nije bilo, sada znamo da vakcina nije dovela do bilo čega, i ono što je veoma bitno, u nauci nema prostora za ja osjećam, ja mislim. U nauci ima mjesta samo ja sam dokazao. Osnovni pristup moderne nauke je reproducibilnost, ono što ja dokažem u svom istraživanju, i u onim intervalima pouzdanosti, treba i mora da dokaže svaki drugi ili bilo koji naučnik koji postupa po istom protokolu koji sam ja koristio, istoj metodologiji, istom uzorkovanju, dakle rezultati prosto ne mogu da se razlikuju mimo intervala pouzdanosti – pojašnjava Begić.
Navodi da se Britanija vrlo brzo oporavila ali da je za posljedicu imala pad obuhvata vakcinacijom koja je rezultirala jednom ozbiljnom epidemijom morbila sa desetinama hiljada oboljelih i stotinama umrle djece, stotinama izgubljenih dječijih života.
– Oni su se opekli i naučili na teži način. Kao što kod nas sve kasni, tako je uticaj ovog rada kasnio i kod nas, ali mislim da je stvarno izlišno 25 godina trošiti energiju i pričati o nečemu što je davno ispričana priča – navodi Begić.
