
I dok u Željezničkom prevozu Crne Gore (ŽPCG) kažu da početkom ove godine bilježe porast broja putnika, stanice u Bijelom Polju i Baru u subotu su gotovo bile puste. Nekada su brojni putnici koristili ovaj vid prevoza, ali iz godine u godinu taj broj se samo smanjivao.
Ipak, podaci Željezničkog prevoza za početak ove godine donekle ohrabruju, na šta mogu uticati povećane cijene goriva.
– U prvim mjesecima ove godine bilježimo povećanje broja putnika u odnosu na uporedni period prethodne godine. Takođe, i broj prevezenih putnika u prošloj godini je 17,4 odsto veći nego 2020. U februaru prevezeno je 37.997 putnika u lokalnom i međunarodnom saobraćaju što predstavlja povećanje 77,49 odsto u odnosu na uporedni period prethodne godine. Posebno nas raduje povećanje broja putnika na relaciji Podgorica–Nikšić–Podgorica gdje imamo promotivne cijene karata koje važe do 30. juna. U kontekstu rasta cijena, željeznički prevoz putnika ostaje najpovoljniji vid javnog prevoza koji je, pored toga što je bezbjedan i komforan, takođe, i ekološki i nadamo se da će se u narednom periodu broj putnika koji koristi naše usluge dodatno povećati, kazali su "Danu" iz ŽPCG.
Odgovarajući na pitanje o bezbjednosti, iz ŽPCG kažu da je stanje ispravnosti voznih sredstava na zadovoljavajućem nivou i dovoljno za realizaciju reda vožnje. Napominju da je prosječna starost voznih sredstava oko 40 godina, od čega su CAF elektromotorni vozovi stari devet godina.
Nekada je glavna bjelopoljska željeznička stanica u naselju Nedakusi bila puna putika. Saobraćalo je po nekoliko vozova, kako lokalnih tako i međunarodnih. Na stanici je bilo prodavnica, kafana, ćevabdzinica, trafika, taksista... Danas sasvim druga slika. Tužnija, kako naš narod kaže, odraz stvarnosti u kojoj živimo. Vozova sve manje, mogu se izbrojati na prstima jedne ruke, a od ostalih sadržaja skoro ništa.
– Ovo je strašan prizor. Nigdje nikoga nema. Možda nam se ukaže prilika da nekoga prebaciimo do grada. Jednom ili dva puta. A nekada se išlo i do susjednih gradova, kaže nekolicina taksista, koje smo u subotu zatekli na parkingu ispred stanice.
Jedan od radnika na bjelopoljskoj željeznici koga smo zatekli kaže da je to prava stvarnost od koje se ne može pobjeći.
– Nema putnika i to mora sve nas da zabrine. Ali nije sve tako loše. Prije svega cijena vozne karte je povoljna i za svačiji dzep, priča nam radnik na stanici u Bijelom Polju, dodajući da nešto više putnika ima petkom u poslijepodnevnim satima kada se vraćaju iz Podgorice i nedeljom veče kada odlaze iz Bijelog Polja.
U jednom pravcu od Bijelog Polja do Podgorice cijena karte je tri i po eura, a povratna do Bara deset i po eura. U vozu koji je u subotu ujutro krenuo za Podgoricu, računajući i novinara, bilo je samo pet putnika.
– Šta je bolje to što karta nije skupa kad nema putnika. I što su higijena i udobnost na nivou. Ja sam krenula za Podgoricu, zbog nekih obaveza i mislim da je u ovom trenutku to najbolji vid vožnje. Voz je sirotinjska majka. Narod je izgleda izgubio povjerenje u željeznicu, smatra putnica Marija Popović.
Putnik Radoš Furtula kaže da često putuje vozom i da mu nije jasno zašto nema više putnika.
– Izgleda da putuje samo onaj ko mora. Mada i dosta je Bjelopoljaca otišlo iz ovog grada. Prednosti ovakvog prevoza su što najmanje košta, a mane što čovjek nije siguran. Zato treba sve uraditi da se popravi pruga i da bude bezbjedna, smatra Furtula.
Momo Koska iz Bijelog Polja poručuje da voz mnogo znači i da je u ekonomskoj situaciji, koja je svima teška, on važno sredstvo prevoza zbog dostupne cijene.
– Jeftin je i dobar, brže i lakše se stigne. Šteta što nema nikoga, ocjenjuje Koska, kojeg smo zatekli kao jedinog putnika u čitavom vagonu. Iz susjednog vagona, Musko Dizdarević, naglasio je da rijetko putuje vozom, ali da se za njega odlučio jer je lakše stići na određenu destinaciju.
Sve je manje gužvi na Željezničkoj stanici u Baru, jer su se mnogi građani odvikli od putovanja ovim prevoznim sredstvom. Naši sagovornici kažu da se, ipak, poslednjih godina mnogo toga promijenilo na infrastrukturi, i da se osjeća napredak. Najviše putnika iz Bara koristi prevoz željeznicom na relaciji do Podgorice, a vozna karta košta 2,40 eura.
Andrej Kališić iz Bara kaže da se u poslednjih pet godina stanje na željeznici popravilo.
– Vidi se da su pare uložene tako se na novim vagonima može primijetiti napredak. Međutim, građani su ti koji remete mir u vagonima, i smatram da bi trebalo povećati kontrolu putnika jer su oni ti koji uništavaju inventar. Danas sam ispratio za Nikšić svog druga koji uči ovdje u Baru. On često ide ovim prevozom, i nisam od njega čuo da se žali na uslove i cijenu. Lično ja putujem jednom u dva mjeseca. Znao sam ranije da idem vozom i za Beograd, ali ni na toj relaciji nisam imao prigovora – kaže on.
Baranka Bosa Radović, takođe, smatra da se stanje na željeznici promijenilo i da su uslovi za prevoz daleko bolji nego ranije.
– Redovno koristim ovaj prevoz na relaciji do Podgorice. Najčešće putujem jutarnjim vozom. Ono što putnici traže jeste da voz krene na vrijeme, da ne kasni, a to je upravo bio veliki problem na željeznici, pa čak i u lokalnom prevozu. Cijena karte nije visoka, već je svima prilagođena, za razliku od autobusa gdje je, koliko ja znam, duplo veća – navodi Radović.
Studentkinja iz Bara, Mira Kovačević, za prevoz do Podgorice uglavnom koristi voz.
– Putovanje vozom je daleko bolje nego ranije, kada je željeznicu karakterisao "raspad sistema", a dešavali su se i svakodnevni incidenti. Bilo je jedno vrijeme čak rizično putovati vozom. U vagonima su nas čekale prljave stolice, VC nije radio. Danas nije tako. Vagoni su čisti i uredni, osoblje je ljubazno... Željeznica je postala pouzdana. Možda bi trebalo još i da se pobrinu da naprave red vožnje koji bi više odgovarao zahtjevima korisnika usluga – smatra Kovačevićeva.
Komentari (0)
Ostavite svoj komentar