Na konferenciji za novinare povodom predstavljanja istraživanje SMCG o bezbjednosti novinarki, saopšteno je da su u Crnoj Gori, od 2021. do ove godine, zabilježena 32 napada na žene i 36 napada na muškarce zaposlene u medijima.

Autorka istraživanja i potpredsjednica SMCG Marijana Camović Veličković rekla je da je riječ o prvom istraživanju ove vrste, dodajući da se analiza oslanja na statističke podatke iz baze napada SMCG – Safe Journalists.

Ona je kazala da su, od 2021. do ove godine, novinarke u Crnoj Gori doživjele razne oblike napada. 

- Bilo je slučajeva ozbiljnih fizičkih napada, kao i prijetnji po život, ali ubjedljivo najučestaliji obilk napada na novinarke u protekle četiri godine su uznemiravanje i ostali oblici prijetnji - rekla je Camović Veličković.

Prema njenim riječima, napadane su novinarke većih medija čije je sjedište u Glavnom gradu, ali i u manjim sredinama i iz manjih medija. 

- Tokom istraživanog perioda zabilježena su 32 incidenta u kojima su žene bile žrtve i to je cifra koja je registrovana u Safejournalists.net bazi napada. Iz sumiranih podataka za ove četiri godine može se vidjeti da je u posljednje dvije, odnosno 2023. i 2024. godine, nasilje prema novinarkama povećano u odnosu na novinare - rekla je Camović Veličković.

Ona je navela da su tokom prošle godine u SafeJournalist bazi zabilježena ukupno 24 incidenta, od kojih su u pet slučajeva žrtve bili muškarci, a u 11 žene, dok su u preostalih osam slučajeva napadnute novinarske ekipe ili mediji. 

- Opšte je mišljenje među intervjuisanim i novinarkama koje su učestvovale u fokus grupama da su najranjivija kategorija novinarke koje žive i rade u manjim sredinama i one koje se bave temama iz crne hronike - rekla je Camović Veličković. 

Kako je kazala, nakon njih isticane su mlađe novinarke, samohrane majke, a i generalno žene jer su „lakša meta - u odnosu na muškarce i lakše ih je diskreditovati kroz mizogine i seksističke napade i omalovažavanje pomoću rodnih stereotipa.

Camović Veličković je kazala da su trenutno tri novinarke pod stalnom policijskom zaštitom.

Ona je rekla da novinarke koje su učestvovale u istraživanju tvrde da su svjesne opasnosti koje profesija nosi, ali i da često nemaju mogućnost da preveniraju rizike, ili na bilo koji način pomognu sebi. 

- Jer su, primjera radi, dopisnice koje su jedine za tu medijsku kuću i pokrivaju sve što se dešava u tom gradu, tako da je nemoguće izbjeći situacije koje su nepovojne po njih - dodala je Camović Veličković. 

Kada je u pitanju doprinos medijskih kuća u podizanju svijesti o bezbjednosti novinarki, ona je kazala da je opšti utisak novinarki da su nezaštićene i da ne mogu da računaju na medije u kojima su zaposlene.

- One koje su i pokušale da dobiju određenu pravnu pomoć, kada im je bila potrebna, bile su odbijene. Psihološku pomoć ne obezbjeđuje nijedna redakcija, a upravo novinarke nju ističu kao najpotrebniju - rekla je Camović Veličković. 

Kako je navela, jedan od zaključaka koji se ponavljao tokom intervjua i fokus grupa je da Crna Gora još nije zrela za pravi rad novinarki, jer - kada se novinarka pojavi sve joj se preispituje - znanje, ponašanje, odjeća, šminka, frizura, i uvijek su nečija majka, supruga ili sestra, nikad samo novinarka". 

Govoreći o tome ko su najčešći počinitelji prijetnji i napada na novinarke, Camović Veličković je rekla da su napadači uvijek muškarci, najčešći oni koji pripadaju određenim centrima moći, ljudi na rukovodećim pozicijama, kako u državnom, tako i u privatnom sektoru, kao i pripadnici kriminalnih grupa ili iz kriminalnog milija i tajkuni.

Ona je kazala da novinarke znaju da mogu da se obrate policiji i tužilaštu kada dođe do napada, kao i da se obraćaju i SMCG, koji pruža besplatnu pravnu i psihološku pomoć.

- Rjeđe se obraćaju redakcijama, glavnim urednicima ili vlasnicima medija i u njih imaju najmanje povjerenja. Ni na ostale institucije reklo bi se da ne računaju - dodala je Camović Veličković.

Ona je rekla da je generalni zaključak da položaj novinarki u Crnoj Gori i njihova bezbjednost predstavljaju ozbiljan izazov za slobodu medija, rodnu ravnopravnost i demokratski razvoj. 

Camović Veličković je kazala da je u redakcijama prisutna sistemska rodna diskriminacija, koja se često ignoriše i ne adresira. 

„Ta diskriminacija uključuje manje mogućnosti za napredovanje, jer su uredničke i rukovodeće pozicije uglavnom u rukama muškaraca, diskriminaciju zbog trudnoće, majčinstva i roditeljstva, razlike u platama između novinarki i njihovih muških kolega - navela je Camović Veličković. 

Onlajn nasilje je, kako je kazala, najčešći oblik uznemiravanja i uključuje uvrede, prijetnje smrću i silovanjem, koje u većini slučajeva ostaju nekažnjene.

Prema riječima Camović Veličković, novinarke koje se bave osjetljivim temama izložene su nesrazmjerno većem broju napada, naročito ako rade kao freelanceri, u lokalnim ili manjim medijima, ili imaju izraženo digitalno prisustvo.

Kako je navela, novinarke pogođene ekonomskom nesigurnošću, geografskom marginalizacijom ili nedostatkom organizacione podrške suočavaju se s višestrukim rizicima.

- Ove žene često ostaju izolovane i bez zaštite, naročito u slučajevima onlajn nasilja, jer nemaju pristup resursima koji bi im omogućili efikasnu zaštitu i psihološku stabilnost -, rekla je Camović Veličković.

Ona je rekla da više od 60 odsto zaposlenih u medijima čine žene.

- Glavne i odgovorne urednice najčešće nijesu žene, ali su zastupljene na nižim uredničkim pozicijama koje podrazumijevaju veliki rad i posvećenost - navela je Camović Veličković. 

Ona je dodala da nijedan od tri dnevna lista nema ženu kao glavnu urednicu.

Camović Veličković je rekla da se, prema podacima koji se nalaze u impresumima tri dnevne novine u Crnoj Gori, vidi da žene nijesu ravnopravno zastupljene ni na nižim pozicijama. 

- U Vijestima od 11 uredničkih pozicija žene pokrivaju pet, u Danu od pet pozicija žene su na dvije i u Pobjedi četiri urednička mjesta pripadaju ženama od ukupno 11 - precizirala je Camović Veličković. 

Kako je navela, nijedna od tri vodeće pozicije u Radio Televiziji Crne Gore ne pripada ženama - generalni direktor, direktor televizije i radija.

Camović Veličković je kazala da žena ima na direktorskim pozicijama u lokalnim javnim emiterima i u nekoliko privatnih televizija sa nacionalnom pokrivenošću. 

- U tri štampana medija nema žena među glavnim urednicama, ali ima kao direktorki (Vijesti), u vodećim komercijalnim televizijama (Vijesti, Nova M, E, Prva), a samo u jednoj je žena glavna urednica koja je ujedno i izvršna direktorica (Nova M) - kazala je Camović Veličković.

Predsjednik SMCG Radomir Kračković kazao je da se, uprkos postojećim zakonodanim okvirima i međunarodnim obavezama u oblasti rodne ravnopravnosti i slobode medije u svim zemljama regiona, novinarke i dalje suočavaju sa značajnim i nesrazmjernim prijetnjama, pritiscima i zastrašivanjem. 

Prema njegovim riječima, nasilje nad novinarkama ostaje uporan globalni problem prisutan i na Zapadnom Balkanu, uključujući fizičke napade, onlajn uznimiravanje, prijetnje smrću i druge obike zastrašivanja, zatim pojačan nadzor, lažno predstavljanje i različite prijetnje u digitalnom i fizičkom prostoru. 

- Dokazi koje su prikupili mreža Safe Journalists i druge organizacije za slobodu medija ukazuju da su žene koje profesionalno djeluju u medijima često mete različitih oblika rodno zasnovanog nasilja, uključujući digitalno uznimiravanje, diskriminaciju na radnom mjestu, prijetnje, zastrašivanja, tužbe za klevetu i povremene fizičke napade - naveo je Kračković.

Ta kontinuirana kršenja prava, kako je dodao, ne samo da podrivaju prava novinarki, već duboko utiču na njihovo psihološko zdravlje, profesionalni razvoj, ličnu bezbjednost i opšte blagostanje.