I pored toga što krivična odgovornost za eventualne propuste u liječenju zavisi od dokazivanja grube nepažnje i uzročnosti, standardi Evropskog suda za ljudska prava (ESLjP) zahtijevaju pravedne, nezavisne i efikasne istrage i sistemska popravljanja, kazao je profesor evropskog prava i ljudskih prava Jovan Kojičić. U komparativnoj analizi nekoliko smrtnih slučajeva, za koje su iznijete sumnje za nesavjesno liječenje u crnogorskim zdravstvenim ustanovama, profesor Kojičić, koji se na njemačkim univerzitetima specijalizovao za medicinsko pravo, ukazao je na neophodnost reformi, u cilju sprečavanja budućih tragedija i obezbjeđivanja adekvatne zdravstvene zaštite, ali i jačanja tužilačkih praksi.
On je analizirao slučaj P.S., koji je preminuo nakon komplikacija usled kardiološkog liječenja, upoređujući ga sa slučajevima preminulog devetogodišnjeg dječaka iz Bara, jedanaestogodišnjaka iz Nikšića i dvadesetosmogodišnje porodilje iz Ulcinja. U poređenju crnogorske pravne prakse sa obavezujućim standardima Evropskog suda za ljudska prava, Kojičić ukazuje da jurisprudencija suda u Strazburu, pretežno po članovima 2 (pravo na život), 3 (zabrana nečovječnog tretmana) i 8 (pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života), naglašava obaveze države da reguliše zdravstvenu zaštitu, obezbijedi efikasne istrage i odgovara za sistemske propuste, a ne samo za pojedinačne greške.
– Dok pojedinačni profesionalci u Crnoj Gori snose krivičnu odgovornost za grubu nepažnju, država rizikuje povrede konvencije ako su istrage neefikasne ili ako postoje regulatorni propusti, što se ogleda u širim regionalnim kritikama – kazao je Kojičić za "Dan".
Analizirajući slučaj P.S., koji je preminuo u junu prošle godine, Kojičić kaže da se optužbe za nesavjesno liječenje fokusiraju na neadekvatnu koordinaciju i promjene terapije, odloženu kardiohiruršku intervenciju, lošu komunikaciju sa porodicom i nedostatak informisanog pristanka, kao i potencijalnu grubu nepažnju pri otpustu i nadzoru.
– Slučaj se obrađuje i biće upućen na krivičnu istragu, potencijalno za nesavjesno pružanje medicinske pomoći koje izaziva tešku povredu ili smrt. Ističu se kršenja dužnosti njege, slično nalazima ESLjP u "Altug i drugi protiv Turske", (2015), gdje je neuspjeh da se informišu o rizicima i dobiju saglasnost predstavljao povredu člana 2 Konvencije – pojasnio je Kojičić.
Ovaj slučaj, kako objašnjava, dijeli obrasce sa drugim crnogorskim slučajevima, uključujući odložene dijagnoze, promašaje u procjeni hitnosti, propuste u komunikaciji i sepsu kao čest fatalni ishod.
– Svi slučajevi su proslijeđeni tužilaštvu, ali ishodi su i dalje neriješeni, što izaziva zabrinutost zbog efikasnosti istrage – proceduralne obaveze prema članu 2 Konvencije (npr. "Dodov protiv Bugarske", gdje su neefikasni pravni lijekovi predstavljali povredu Konvencije) – naglasio je Kojičić.
Slično kao i u slučaju P.S., i u slučaju pokojnog dječaka iz Bara radi se o procjeni ozbiljnosti i neuspjehu u eskalaciji njege, što je u fokusu presude ESLjP "Asiye Genç protiv Turske" (2015), gdje je nedostatak koordinacije uskratio hitnu pomoć, kršeći član 2 Konvencije zbog predvidivih rizika. Analizirajući slučaj dječaka iz Nikšića koji je preminuo u decembru 2024. godine, Kojičić je ukazao da tokom više mjeseci i pregleda u nekoliko ustanova nije postavljena dijagnoza infekcionog endokarditisa, nakon čega je infekcija streptokokom dovela do sepse i otkazivanja više organa.
– Kašnjenja u uključivanju stručnjaka i postavljanju dijagnoze odražavaju promjene u terapiji i odlaganja operacije u slučaju P.S., uporedivo sa slučajem "Mehmet Senturk i Bekir Senturk protiv Turske", (2013), gdje su uzastopne greške bolnica onemogućile spasavanje života – objasnio je Kojičić.
On ističe da i slučaj porodilje iz Ulcinja, kojoj se nakon komplikacija razvila sepsa, usled čega je preminula, ukazuje na hirurške greške i postoperativne propuste.
– Za razliku od komunikacionih problema u slučaju P.S., ovdje je naglasak na proceduralnoj nemarnosti tokom operacije, slično presudi Evropskog suda za ljudska prava za "Erdinç Kurt i drugi protiv Turske" (2017), gdje su neadekvatni sudski odgovori na rizične operacije predstavljali kršenje člana 8 Konvencije – rekao je Kojičić.
Svi ovi slučajevi, kako dodaje, uključuju predvidive rizike koji su zanemareni (npr. napredovanje sepse), što dovodi do krivičnih istraga zbog nemara.
– Propusti u komunikaciji (slučaj P.S., slučaj iz Nikšića) i kašnjenja (svi slučajevi) usklađuju se sa naglaskom Evropskog suda za ljudska prava na sistemsku odgovornost. Šablon u Crnoj Gori ukazuje na regulatorne praznine, što može predstavljati kršenje pozitivnih obaveza po članu 2 Konvencije – objašnjava profesor Kojičić.
On napominje da praksa Evropskog suda za ljudska prava utvrđuje da države moraju održavati visoke profesionalne standarde bez garancije apsolutne bezgrešnosti.
– Slučaj P.S. i tri uporedna slučaja pokazuju nedostatke koji se ponavljaju – propuste u komunikaciji, zakasnjele eskalacije i sistemske neuspjele koordinacije, što dovodi u pitanje obaveze Crne Gore prema članovima 2 i 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima. Ovi slučajevi otkrivaju zabrinjavajući trend medicinske nemarnosti u Crnoj Gori, pri čemu slučaj P.S. ilustruje neuspjehe u komunikaciji i otpustu, uz širi kontekst kašnjenja viđenih u uporednim incidentima. Dok se gonjenja podižu, neučinkovitosti rizikuju povrede pred sudom u Strazburu – ukazao je Kojičić.
