Ovo ističe direktor tima za ekonomsko savjetovanje u konsultantskoj kući EY za Srbiju, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu, profesor primijenjene ekonomije, istraživač i konsultant dr Jasna Atanasijević.
Manje investicija nego u ranijem periodu rezultat je recesije ili stanja blizu recesiji ekonomija tih nama značajnih tržišta.
Crna Gora je u specifičnijem stanju, jer bilježi nešto veća ulaganja u nepokretnosti, pa je onda to u konačnoj sumi u odnosu na BDP nešto bolje nego u drugim zemljama u regionu.
– Međutim, pola investicija odlazi na kupovinu nekretnina, a produktivne investicije koje imaju neke multiplikativne veće efekte, njih je manje. I ne da ih je sve manje, nego su i postojeće strane investicije u fazi odliva. Znači, kada pogledamo odlive poslovno prisutnih investicija, oni su sve veći. To je jedan veliki rizik za smanjenje ukupnih investicija. U takvim uslovima, kada ukupne investicije, što strane, što domaće, čini se da negdje gube momentum, onda nije loše da se to kompenzuje većom potrošnjom. Još bolje rješenje je da je riječ o državnim investicijama i to u onu infrastrukturu koja nedostaje i koja opet može da se vrati kroz multiplikativni efekt privatnom sektoru i građanima kroz bolje uslove života. A, u Crnoj Gori ima dosta prostora za popravljanje – objasnila je Atanasijević.
Ističe da generalno stoje na mjestu zamjerke zbog povećanog zapošljavanja u javnom sektoru, što može stvarati probleme privatnom sektoru kojem inače nedostaje radna snage, ali, objašnjava Atanasijević, Crnoj Gori u ovom periodu značajnom za pristupanje u EU, potreban je veoma stručan kadar u administraciji.
Na našu napomenu da je pored turizma, koji ne bilježi napredak, stanogradnja ubjedljivo najveća ekonomska aktivnost, pri čemu prosječni građanin teško može da obezbijedi krov nad glavom kupovinom jer je cijena kvadrata pretjerano velika, Atanasijević smatra da Crna Gora u perspektivi mora da poveća udio investicija u proizvodnju.
– To je ta poljoprivreda u zaleđu, na mjestima gdje ima prostora, koja su često zapuštena, a koja bi trebalo da snabdijeva turizam, jer u Crnoj Gori glavna privredna grana jeste i biće turizam. Smatram da treba ulagati i u razvoj drugih industrija, ali onih koje doprinose razvoju turizma – smatra ona.
Kako dodaje, takav razvoj zahtijeva promjene u obrazovanju, dugoročnu strategiju koja bi utrla put za razvojne politike koje imaju potencijal da se razviju kroz turizam.
– Turizam u Crnoj Gori ima i dalje dosta prostora za unapređenje. Jedan način je planski razvoj kapaciteta na način da se ulaže kroz objekte kao što je Porto Montenegro. Znači ulaganje u više kategorije, jer oni povećavaju dodatnu vrijednost. Tu dolazi manje turista, ali oni troše više i onda to rješava probleme gužvi i ostalih negativnih efekata turizma. Dakle, planski razvoj kapaciteta i povećavanje učešća visokih kategorija smještaja u odnosu na privatne smještaje – navodi Atanasijević.
Da bi Crna Gora razvijala održivi turizam, neophodno je diverzifikovati aktivnosti turista, produžiti njihov boravak, povezati ih sa drugim aktivnostima, "da to ne bude samo sunčanje i kupanje", i produžiti sezonu.
– To je moguće samo tamo gdje postoji prostor. To naravno košta, to zahtijeva javne investicije, i privatne u nekom obliku javnih partnerstava. Naravno, to košta, ali je i dobro zato što daje zamah razvoju kroz takve investicije. Ne vidim u ovom trenutku da ima takvih investicija. S druge strane, tu su investicije u niz komunalnih infrastrukturnih projekata, koji prate razvoj takvih naselja, što će dati kvalitet i održivost tih investicija.
Za Crnu Goru je veoma dobro što u posljednje vrijeme dobija uvjeravanja iz Brisela da je sve bliža EU, jer joj daje određene smjernice u smislu uređenja okvira za poslovanje. Ipak, ističe Atanasijević, Crna Gora ne treba da bježi od lokalnog pečata.
Kako dodaje, iz iskustva proisteklog iz njenog učešća u procesu reforme administracije savjetuje da je potrebno više saradnje javne uprave i privrede u oblastima kao što su javne politike i propisi.
– Komunikacija između države i biznisa treba da bude u oba smjera i mnogo tješnja, naročito na skraćivanju procedura, koje su često duge, skupe i nameću troškove koji tjeraju investitore. Taj proces treba iskoristiti i da se urede one oblasti kako bi se otvorio prostor za poslovanje, za stabilno poslovanje – zaključila je Atanasijević.
