
– Posljednje potpisivanje ugovora sa švajcarskom firmom o zakupu, nije donijeti bilo šta dobro, niti će, po mom mišljenju. Prilikom potpisivanja, bilo je riječi o nekoj proizvodnji od trista hiljada tona. To, u današnjim okolnostima, prije liči na bajku, i nije vrijedno ni komentara. Zatim, tvrdanja da će raditi čelik bez ugljen-dioksida, govori o jednom beskonačnom neznanju. Slovenačke željezare imaju u planu (2020–2030–2050) da do 2030. smanji ugljen-dioksid za 50 odsto, a da tek 2050. rade čelik bez ugljen-dioksida. Sve to, naravno, prate ogromne investicije. Prodaja Željezare može biti uspješna samo poznatim sistemima iz branše metalurgije (čelika), sa kvalitetnom garancijom. Mišljenja sam da danas nije veliki problem sagledati šta Željezari Nikšić nedostaje da bi krenula i počela normalno funkcionisati. Viziju i razvojne ambicije treba da nastavljaju mlađe generacije na području: novih tehnologija, odnosno materijala, investicija, traženja tržišta za prodaju čelika višeg cjenovnog razreda, ulaganja u razvoj kadrova i jačanja uloge razvojno-istraživačkog rada. Na kraju, da istaknem, za Željezaru su danas široke ulice, ali i usko gledanje pojedinaca na njeno dalje funkcionisanje – kazao je Đurović.
On je bio na čelu čeličane kada je Željezara oborila i mjesečni i godišnji rekord. U martu 1988. proizvedeno je 30.880 tona, a rekordna godina bila je 1987, kada je proizvedeno 320.000 tona sirovog čelika i 244.100 tona gotove robe.
– Trebalo bi mnogo, mnogo prostora da se navedu cifre, ljudi, radnici, stručnjaci koji su Željezaru činile zaista velikom. Možda jedna konstatacija bivšeg predsednika SIV-a Ante Markovića, iz vremena kada je bio direktor zagrebačkog "Rada Končara", najbolje odslikava šta je bila Željezara. Na jednom sastanku privrednika Jugoslavije neko je ustvrdio da je najbolje organizovana kompanija u Jugoslavija ona na čijem čelu se nalazi Ante Marković. Poslednji jugoslovenski premijer samo je konstatovao da je ipak organizovanija Željezara "Boris Kidrič" – rekao je Đurović.
On je o Željezari govorio na nedavno održanoj promociji knjige o "Gigant u sjećanjima", gdje je ukazao i kada je počeo sunovrat privrednog giganta.
– Mislim da sa AB revolucijom počinje silazna puta. Fragmentacija tržišta, ratovi, inflacija, sankcije, da sve ne nabrajam. Svakako, ne treba zaboraviti ni godine koje su nam propale sa strateškim partnerima, ofšor komapanija i domaćin "spasiocima" bez investicija – istakao je Đurović.
On nema dilemu da je Željezara mogla da opstane.
– Da, nema dileme. Željezara Zenica i slovenačke željezare (SIJ) su preživjele i danas normalno funkcionišu. SIJ (željezare Ravne i Jesenice) proizvele su u 2023. godini 378.600 tona čelika, sa prihodom nešto većim od milijardu eura. Zapošljavaju 3.500 radnika. Investicije od 2007. iznose 586 miliona, a u vremenu novog vlasnika, kompanije KOKS, investirano je 350 miliona eura. Firma KOKS posjeduje 72 odsto dionica, koje je preuzela firma DILON d.o.o., 21 odsto dionica posjeduje Vlada Slovenije. Ove investicije dovele su Željezaru Ravne u top tri proizvođača alatnih čelika u EU, a Željezaru Jesenice u top tri EU proizvođača debelog nerđajućeg lima u Evropskoj uniji. EU na godišnjem nivou proizvodi 140 miliona tona čelika, sa prihodom od 191 milijardu, i neposredno zapošljava 303.000 radnika u više od 500 pogona. Sadašnja proizvodnja čelika na svjetskom nivou je 1,892 miliona tona, od čega Kina proizvodi 1,019 miliona tona. Naši životi su povezani i isprepletani sa čelikom, najviše upotrebljavanim materijalom u svijetu. Mi koji smo bili u Željezari i znanje nesebično dijelili sa drugima nijesmo uspjeli da se izborimo protiv sebičnosti eksperata koji su dolazili i prolazili kroz Željezaru – zaključio je Đurović.
Коментари (2)
Оставите свој коментар