Kako naš sagovornik ističe, građevinski radnici nisu zaslužili da ih država zaobilazi kad je u pitanju dodjela otpremnina.
– Mi smo građevinci gradili ovu zemlju i stvarali njena dobra, a ne neka birokratija ili vanzemaljci i na to smo ponosni. Nije bilo ni malo lako graditi i po vremenu i po nevremenu sve ovo što se da vidjeti i na zemlji i pod zemljom, bez pomagala, za ne baš velike plate. Ogromne napore, pa i žrtve ugradili su građevinci u temelje ove države, posebno ako se zna da se sve to gradilo bez dovoljno savremenih mašina i sredstava za rad, te stoga vrijednost izgrađenog ima višu cijenu i značenje, koje bi svaka vlast trebalo da poštuje i nagradi – ističe Đukić.
Kako dodaje, bilo bi teško nabrojati sve objekte i infrastrukturu koja i danas postoji i služi ne samo ovom društvu, jer u ovih 30 i više godina birokratskog režima skoro da se nije ništa značajnije izgradilo, osim stanogradnje od strane privatnika, pa je do stana danas doći zbog visokih cijena skoro nemoguće, a posebno radničkoj klasi, penzionerima i socijalno ugroženima. Ali to vlast mnogo ne dotiče jer oni su ili mnogi od njih to pitanje odavno riješili i po nekoliko puta.
– Ni pljačkaška privatizacija, ni sve druge radnje nijesu uspjele poništiti to što su građevinci izgradili i stoga gospoda koja vodi ovu državu bez kompasa na svoj način, treba da shvati jednom za vazda: država koja ne vrednuje, poštuje i štiti svoju radničku klasu nije država ili ne u punom kapacitetu, jer pisari i ćate višeg ili nižeg ranga ne stvaraju profit osim trošak. Međutim, nije jasno zašto država njih više vrednuje i još istrajava na tim postavkama i to joj je prioritet, a ne na radničkim i drugim proizvodnim zanimanjima bez kojih ne može biti ni govora o razvoju i funkcionisanju industrije i bržeg razvoja privrede u cjelini, i sve dok se to ne shvati od onih koji imaju vizije i znanja, imaćemo stagnaciju privrednog razvoja i zemlje koja ne obećava bolju i prosperitetniju budućnost svim njenim građanima. Od stalnih pozajmica po svijetu nije se proslavilo nijedno društvo, a pogotovo neće ni ovo naše koje u 365 dana, skoro trećinu ne radi – smatra on.
I na kraju, dodaje Đukić, u ovih 30 i više godina ovog izrabljivačkog, nepravednog i pljačkaškog poretka; nekome se davalo i kapom i šakom.
Neko je pljačkao ili uzimao koliko je htio, a davalo se i drugim zanimanjima, samo su građevinci ostajali kratkih rukava i zbog toga traže ove otpremnine jer pravda mora biti jednaka za sve.
– Očekujemo da će vlast ove države s razlogom imati dovoljno razumijevanja za naš zahtjev i na taj način pokazati da nije za nekoga majka, a za nekoga maćeha, u protivnom izostane li to, građevinci neće blokirati svoju zemlju odnosno ono što su za narod gradili, ali će iskoristiti sve pravne i druge dozvoljene radnje i sredstva da ostvare pravdu, makar to bilo i na sudu u Strazburu – poručio je arhitekta Ratko Đukić.
