<p>Bivši radnici na јednom od protesta</p>

Bivši radnici na jednom od protesta / Milovan Novović

Bivši radnici GP „Radnik“ traže od manjinske vlade: Ispitati stečaj i porijeklo imovine svih aktera

Tražimo zato da se preispita čitav postupak od uvođenja stečaja do privatizacije i preispita porijeklo imovine svih učesnika ovog procesa. U ovom postupku, mi bivši radnici možemo da pomognemo svojim saznanjima i dokumentacijom koju posjedujemo, poručio je Čabarkapa

Do unazad nekoliko decenija Bijelo Polje je bilo privredni centar, a danas je to grad bez fabrika. Među onima koji su ostali bez parčeta hljeba u tim ranim 90-im godinama prošlog vijeka, bili su radnici do tada uglednog i uspješnog građevinskog preduzeća "Radnik". Bilo je preko hiljadu i po zaposlenih. Danas ih je mali broj. Većina se bez ičega preselila na onaj svijet, kaže Svetozar Čabarkapa, koji je dugo bio na čelu Odbora obespravljenih radnika i koji ističe kako je "borba bila duga, ali bezsupješna".

Zato najavljuje da, nakon što se obrate novoj vladi i zatraže pomoć, u slučaju da budu ponovo zaboravljeni, organizovaće radikalniji vid borbe za ostvarivanje svojih prava.

Čabarkapa ističe da je bila drska i bezočna otimačina ovog giganta, a na to posebno ukazuje podatak da je poslovna dokumentacija navodno izgorjela, a da državni organi nijesu utvrdili stvarnu istinu.

– Radnici su dovedeni nakon toga na ivicu siromaštva. Bore se da prežive. Većina u tome nažalost nije uspjela. Mnogi nemaju sredstava da hljeb kupe od bijedne penzije koja im iznosi 147 eura. Većina njih nema obezbijeđen krov nad glavom. Ovo malo što nas je ostalo i dalje se nadamo jer nada umire posljednja. Svi su nešto dobili, a mi ama baš ništa. Možda ova nova vlada ovaj problem stavi na dnevni red – kazao je Čabarkapa.

Radnici izbačeni na ulicu

Namjerno ili po nečijem nalogu, otišao je "Radnik" pod stečaj, kazao je bivši radnik Ramiz Zulević.

– Radnici su tada bukvalno izbačeni na ulicu bez ikakvih prava i otpremnina. Tako je napravljen zločin prema hiljadu i više zaposlenih i njihovim brojnim porodicama. Gašenjem, ili bolje rečeno otimačinom imovine od radnika, nanesena je ogromna šteta ne samo radnicima i njihovim porodicama, već i čitavoj bjelopoljskoj privredi i Crnoj Gori. Tim prije što je baza za betonsku galanteriju, koja je radila u Zatonu bila osposobljena da izradi konstrukciju za sadašnji auto-put – naveo je Zulević.

Dio obespravljenih radnika kaže da su se na njihov račun obogatili tajkuni.

– Sudbina građevinskog preduzeća je zadesila i ostale fabrike u gradu podno Obrova. Tako je samo u industrijskoj zoni u Nedaksuima, zatvoreno, odnosno bolje rečeno, opljačkano, deset fabrika koje su zapošljavale oko deset hiljada ljudi. Da ne zaboravimo Vunarski kombinat, "Mladost", "Prvu petoljetku", "Imako", "Vinilplast"... Kao rezultat ove pogubne privredne politike, danas imamo na jednoj strani iznemogle i gladne penzionere, koji jedva satavljaju kraj s krajem, gdje neki od njih, što je porazna slika, preturaju nemoćno po kontejnerima, a na drugoj tajkune koji su bez rada i znanja došli do ogromnog bogatstva. Svojim bahaćenjem oni još više zagorčavaju ionako težak život ljudima koje su opljačkali – poručio je Čabarkapa.

Istakao je da je danas više nego katastrofalno stanje i dodao da je materijalni položaj veoma težak, jer je veliki broj na ivici životne egzistencije i u crvenoj zoni siromaštva.

– Tražimo zato da se preispita čitav postupak od uvođenja stečaja do privatizacije i preispita porijeklo imovine svih učesnika ovog procesa. U ovom postupku, mi bivši radnici možemo da pomognemo svojim saznanjima i dokumentacijom koju posjedujemo. Tražimo da se poveća minimalna penzija do iznosa koji će obezbijediti minimum dostojanstva za ovaj dio populacije koji prima najnižu penziju, a žrtve su pljačkaške privatizacije – zaključio je on.