Kako kažu njihovi predstavnici, nekadašnji sindikalni aktivisti Bogdan Krgović i Vanja Obradović, polako gube strpljenje, s obzirom da obećanja koja im daju oni koji imaju vlast, nikako da se ispune.

– Bili smo na sastanku kod ministarke rada i socijalnog staranja Naide Nišić, kojem je prisustvovala i poslanica, naša sugrađanka Jelenka Andrić i dobili obećanje da će naš problem brzo biti riješen. To je bilo u oktobru prošle godine, ali od toga obećanja nema ništa – kaže Obradović.

On podsjeća da je ova nekad uspješna bjelopoljska fabrika otišla pod stečaj 26. januara 2006. godine, kada je skoro 300 radnika otišlo na Biro rada.

– U tom trenutku, za neisplaćene zarade po tadašnjem Zakonu o insolventnosti privrednih društava trebali smo da dobijemo do pet hiljada eura. To nas je sljedovalo na ime neisplaćenih zarada, koje su utrvrđene i tokom sudskog postupka. U međuvremenu je zakon promijenjen i taj iznos povećan na deset hiljada eura. Mi smo, tražeći da nam bude isplaćen i na taj veći iznos jer je zakon promijenjen prije isplate kojom je nama pripalo do pet hiljada eura, organizovali proteste i štrajkove, tražeći svoja prava – prisjeća se Krgović.

– Kako bi se riješio problem, Vlada ustupa Opštini Bijelo Polje vojni kompleks u Cerovu kako bi nam isplatili dugovanja. I mi dobijamo 345 hiljade eura, odnosno dobijamo samo 70 odsto naših potraživanja. Ostali smo uskraćeni za preostali dio, odnosno ukupno 133 hiljade eura. – navodi Krgović.

– I zbog ovog dugovanja boravili smo u Vladi i razgovarali sa ministarkom Nišić od koje smo dobili uvjeravanja da će im problem biti brzo riješen – dodaje Obradović.

On podsjeća da su se radnici "Prve petoljetke" posljednjih deceniju i po, koliko traje, kako kaže, njihova agonija, obraćali svim vladama Crne Gore i predsjednicima Opština Bijelo Polje.

– Kada se formirala ova nova vlada, nakon sastanka koji smo imali sa poslanicima PES-a u državnom parlamentu Jelenkom Andrić i Draženom Petrićem, koji su naš problem iznijeli tamo gdje je trebalo, sve je krenulo sa mrtve tačke i mi se ponadali da ćemo konačno dobiti ono što je naše. Kako od Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga odgovora nema, izuzev da naš problem prosljeđuju Fondu rada, bićemo prinuđeni da radikalizujemo protest. Mi tražimo da nam Vlada pomogne jer je to u njihovoj obavezi, s obzirom da je u trenutku uvođenja stečaja bila vlasnik 80 odsto imovine – kažu Krgović i Obradović.

Dodaju da od 191 radnika, koliko ih je uskraćeno za sredstva koja ih sljeduju na ime neisplaćenih zarada dosta nekadašnjih zaposlenih više nije među živima.

– Previše sve ovo dugo traje. A iznos je, zamislite, 133 hiljade eura, koji je naš, što je i dokazano, a nikako da ga dobijemo – zaključuju Krgović i Obradović.

Ranije se, inače, Fondu rada dopisom obraćao i Socijalni savjet na čelu sa Miloradom Rmandićem, ali odgovora nije bilo.