Programom „Evropa sad 2", čija je implementacija u punom jeku tokom 2025. godine, zvanično je zacrtan cilj skraćenja punog radnog vremena sa 40 na 35 sati sedmično, čime bi sedmočasovni radni dan postao novi standard.
Od lidera po dužini rada do reformatora
Podaci Eurostata godinama su Crnu Goru svrstavali u sam vrh Evrope po broju radnih sati. Sa prosjekom od preko 42,8 sati sedmično (uključujući prekovremeni rad), crnogorski radnici su radili znatno duže od svojih kolega u Evropskoj uniji, gdje je prosjek oko 36 sati.
Najavljena reforma od 7 radnih sati dnevno nije samo administrativna promjena, već radikalan zaokret ka skandinavskom modelu balansa između privatnog i poslovnog života. Iako poslodavci u sektorima poput ugostiteljstva i građevinarstva i dalje izražavaju oprez zbog specifičnosti procesa rada, sindikati i Vlada ističu da će odmorniji radnik biti produktivniji, što je ključni argument za ovu promjenu.
Evropski horizonti: Gdje se radi najmanje?
Dok se Crna Gora bori za sedmočasovni dan, određene države Evrope već su uveliko zakoračile u eru „skraćenog" rada:
Island kao svjetski lider: Nakon najmasovnijeg testiranja na svijetu, čak 86% zaposlenih na Islandu danas radi kraće (obično 35 ili 32 sata) uz nepromijenjene plate. Rezultati su pokazali drastičan pad stresa i sagorijevanja na poslu.
Belgijski model: Belgija je prva u EU uvela zakonsko pravo radnicima da radnu sedmicu odrade u četiri dana (po 10 sati dnevno), čime dobijaju tri dana slobodno, bez gubitka zarade.
Holandski „part-time" fenomen: Holandija drži rekord sa najkraćom prosječnom radnom sedmicom od svega 32,1 sat. To je postignuto širokom upotrebom rada sa skraćenim radnim vremenom koji je zakonski izjednačen sa punim radnim odnosom u pogledu prava.
Njemačka i UK: Tokom 2024. i 2025. godine, stotine kompanija u ovim zemljama trajno su usvojile četvorodnevnu radnu sedmicu (32 sata) nakon što su pilot projekti pokazali da profit ne opada kada radnici odmaraju više.
Balkan na prekretnici
Poređenja radi, u susjednim državama poput Srbije, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije, radna sedmica i dalje čvrsto stoji na 40 sati, a u praksi često i duže. Upravo zato, iskorak Crne Gore ka modelu od 35 sati predstavlja presedan u regionu.
Ukoliko se reforma u potpunosti implementira i postigne planirane efekte na produktivnost, Crna Gora bi mogla postati regionalni putokaz za modernizaciju tržišta rada, dokazujući da se bolji ekonomski rezultati ne postižu kvantitetom provedenih sati u kancelariji ili pogonu, već kvalitetom i zadovoljstvom zaposlenih.
(Tekst urađen uz pomoć vještačke inteligencije)
