IFC je osnovan 1956. godine, sa sjedištem u Vašingtonu. Iako u sklopu Svjetske banke, pravno i finansijski IFC je nezavisan od grupacije Svjetske banke i ima vlastiti osnivački statut, kapital i upravu.
Tokom proteklih 17 godina, IFC je podržavao različite sektore u zemlji, sa primarnim fokusom na privatni sektor i saradnju sa opštinama i gradovima. Među značajnijim ulaganjima su finansiranje obilaznice oko Podgorice, podrška sektoru mikrofinansija kroz partnerstvo sa Alter modusom, kao i pomoć u rješavanju nenaplativih kredita u finansijskom sektoru.
Paralelno s tim, IFC je imao širok spektar projekata tehničke pomoći i savjetodavnih usluga usmjerenih na podsticanje razvoja privatnog sektora. Ove inicijative obuhvatale su finansijski sektor, turizam, standarde u oblasti životne sredine, društvene odgovornosti i upravljanja (ESG standardi) i infrastrukturu, a ujedno su doprinijele sprovođenju ključnih strukturnih reformi.
• Na koja sredstva naš privatni sektor može da računa u narednom periodu od IFC-a?
– IFC će nastaviti da pruža ciljanu podršku privatnom sektoru Crne Gore, fokusirajući se na oblasti koje su usklađene sa razvojnim prioritetima zemlje. Jedan od ključnih angažmana je transakcija u vezi sa crnogorskim aerodromima, gdje IFC savjetuje Vladu o uključivanju privatnih investitora kroz transparentan i konkurentan proces. Pored toga, IFC je spreman da podrži i druge infrastrukturne projekte koji doprinose boljoj povezanosti i investicionoj spremnosti zemlje.
Energetska tranzicija Crne Gore predstavlja još jedan prioritet. Sa novim zakonodavnim okvirom koji omogućava organizaciju aukcija za obnovljive izvore energije, IFC je spreman da podrži mobilizaciju privatnog kapitala i ubrzanje prelaska na čistije izvore energije. U turizmu, koji je vitalan sektor, IFC podržava održivi razvoj obale i diversifikaciju ponude.
Kako bi ojačao finansijski sektor, IFC sarađuje sa Centralnom bankom na promociji održivog finansiranja i unapređenju digitalnih bankarskih rješenja, čime se poslovanje, posebno malih i srednjih preduzeća, olakšava pristupom finansiranju. IFC takođe djeluje kroz regionalna partnerstva poput Investicionog okvira za Zapadni Balkan (WBIF), sa ciljem da smanji rizike kreditiranja i podrži razvoj sektora malih i srednjih preduzeća u oblastima turizma, poljoprivrede i prerađivačke industrije.
Zajedno, ovi napori imaju za cilj da podstaknu otporniji i konkurentniji privatni sektor, koji može doprinijeti evropskoj integraciji Crne Gore i njenom dugoročnom razvoju.
• Kao stručnjak i dobar poznavalac crnogorske privrede, njenih problema i potreba, možete li nam reći za šta IFC smatra da je neophodno da se sprovede u našoj zemlji?
– Kako bi ojačala svoje ekonomske temelje i pripremila se za članstvo u Evropskoj uniji, Crna Gora mora ubrzati set međusobno povezanih reformi koje omogućavaju rast privatnog sektora, unapređenje javnih usluga i jačanje dugoročne otpornosti.
Jedan od ključnih prioriteta jeste modernizacija načina finansiranja i realizacije infrastrukturnih projekata. To podrazumijeva razvoj transparentnih i dobro regulisanih javno-privatnih partnerstava (JPP), koja mogu privući privatne investicije u strateške sektore poput saobraćaja, logistike i komunalnih usluga. Jasniji regulatorni okvir za izdavanje dozvola, snažnija institucionalna koordinacija i uključivanje zajednice biće ključni za jačanje povjerenja investitora.
Turizam ostaje ključni stub crnogorske ekonomije, ali trenutni model, sezonski i prostorno ograničen na obalu, ograničava otpornost sektora. Uravnoteženiji i ekološki održiv pristup, uz veća ulaganja u sjever Crne Gore i razvoj ponude tokom cijele godine, doprinijeće smanjenju ekonomske ranjivosti i otvaranju novih razvojnih prilika.
Unapređenje upravljanja i efikasnosti državnih preduzeća predstavlja još jedan važan korak. Državna preduzeća i dalje dominiraju ključnim sektorima, a bez snažnijeg nadzora i uvođenja tržišnih principa, učešće privatnog sektora i konkurencija ostaju ograničeni.
Na kraju, napredak u oblasti digitalne infrastrukture, širenje pristupa finansiranju, posebno za mala i srednja preduzeća, i obezbjeđivanje inkluzivnijih ekonomskih prilika biće ključni za očuvanje dinamike približavanja EU.
• Koji izazovi očekuju naš privatni sektor u narednom periodu u odnosu na veoma izgledan prijem u EU do kraja 2028. godine?
– Put Crne Gore ka članstvu u Evropskoj uniji donosi značajne prilike, ali i zahtjevan reformski program. Poslovni sektor moraće da se uskladi sa EU regulativama u oblastima održivosti, konkurencije i državne pomoći, što će zahtijevati značajna ulaganja u usklađivanje i modernizaciju poslovanja. Ubrzanje procedura za izdavanje dozvola, posebno u sektorima energetike i infrastrukture, biće ključno za podsticanje aktivnosti privatnog sektora.
Reforme u energetskom sektoru koje su već u toku, poput uvođenja karbonskog oporezivanja, prilagođavanja tarifa i proširenja elektroenergetske mreže, mogu povećati operativne troškove, pa će preduzeća morati brzo da se prilagode novim tržišnim uslovima i uključe u aukcije za obnovljive izvore energije.
Pristup finansiranju ostaje trajna prepreka. Mnoge firme nemaju dovoljno kapitala da bi se uskladile sa prioritetima EU, kao što su zelena energija ili digitalizacija. Jasne politike, povjerenje investitora i podrška države biće neophodni da bi se otključalo dodatno finansiranje.
Na kraju, trgovinska integracija i povezivanje moraju biti unaprijeđeni. Spoljnotrgovinski deficit Crne Gore i oslanjanje na priliv kapitala ukazuju na potrebu za boljom infrastrukturom i digitalnim sistemima koji će ekonomiju snažnije povezati sa lancima snabdijevanja u EU.
