Na posljednjoj sjednici Komisije, članovi su se izjasnili isključivo o finansijskoj komponenti ponuda, a na osnovu unaprijed propisane formule izračunata je ukupna ocjena ponuđača. Riječ je o tehničkom koraku koji ne predstavlja formalno izjašnjavanje o konačnom izboru koncesionara.
Prema važećoj proceduri, Tenderska komisija ima zadatak da izvrši evaluaciju ponuda i, u skladu sa utvrđenim kriterijumima, predloži resornom ministarstvu odluku o prvorangiranoj ponudi. Ministarstvo saobraćaja potom predlog dostavlja Vladi Crne Gore, koja kao jedina nadležna instanca donosi konačnu odluku. Dakle, sve radnje koje prethode odluci Vlade predstavljaju proceduralne korake koji ne prejudiciraju konačan stav izvršne vlasti. To će najvjerovatnije biti na sjednici koja će biti održana 8. jula. Računica je jasna, pa i ako Tenderska komisija 9. jula obavijesti Vladu, mora se sačekati žalbeni rok koji traje 15 dana. Komisija onda odlučuje o žalbi u roku od 30 dana od prijema žalbe. Skoro da je sigurno da Vlada prije avgusta ne bi mogla da razmatra predlog odluke Tendereske komisije, eventualno, ako sve bude idealno i ne bude žalbe 25. jula. Plasiranje informacija da bi to moglo da bude 17. jula jasno pokazuje da se povodom tenedera za aerodrome nekome u Vladi jako žuri.
Jasno je i da je proces sve više pod političkim pritiskom. Iz više izvora u Vladi može se čuti da kabinet premijera Milojka Spajića insistira na izboru južnokorejske kompanije, uprkos činjenici da formalna odluka još nije ni predložena. Takvo insistiranje izazvalo je dodatne tenzije unutar same izvršne vlasti.
Naime, iz svega što se moglo vidjeti u prethodnim fazama procesa, očigledno je da postoji neslaganje između premijera Spajića i potpredsjednika Vlade Nika Đeljošaja, iako je upravo Spajić bio taj koji je insistirao da Đeljošaj rukovodi radom Tenderske komisije. U trenutku kada je Komisija prvobitno formirana, resorni ministar saobraćaja bio je Filip Radulović iz partije premijera Spajića.
Međutim, očigledno je da Spajić i Đeljošaj više ne dijele isto viđenje o daljem toku koncesionog procesa, koji traje već godinama. To dodatno komplikuje ionako složen postupak, koji bi trebalo da se vodi isključivo na osnovu analiza i zakonom propisanih procedura, a ne političkih interesa.
Kako će Vlada na kraju odlučiti, ostaje da se vidi ali je jasno da bi bilo kakav pokušaj ubrzavanja ili zaobilaženja procedura otvorio prostor za dodatne pravne i političke sporove.
