Svjedočenjima direktora Luke Bar i Bumeksa nastavljen je spor između tih kompanija.
Izvršni direktor Luke Bar Ilija Pješčić kazao je tokom svjedočenja u Privrednom sudu da je Luka Bar bila fizički onemogućena da ostvaruje prihod od pretovara druge robe, imajući u vidu da je 80 hiljada tona rude boksita, koja je bila skladištena u Luci, zauzimala trećinu prostora za rasuti teret
– To je bilo u 2022. godini, kada smo imali istorijske rezultate. Na brojne upite nijesmo mogli odgovoriti, zbog čega je Luka pretrpjela štetu, imajući u vidu da je mogla prihodovati preko 250 hiljada eura mjesečno od pretovara drugog tereta – kazao je Pješčić svjedočeći pred sudijom Privrednog suda Ninom Jovović u sporu po tužbi Bumeksa.
Ta poljska kompanija od suda traži da utvrdi da Luci nijesu dužni 6,9 miliona eura za skladištenje rude, te da je Luka Bar nezakonito sprovela vansudsku prodaju radi naplate dijela duga. Luka je iz drugog puta prodala boksit za 2,8 miliona eura, nakon što je prvi pokušaj za prodaju po 4,8 miliona eura propao, a na tužbu je odgovorila protivtužbom, tražeći naplatu preostalog duga od 4,1 milion eura.
Tokom skoro četiri sata trajanja ročišta problematizovano je više pitanja, prvenstveno sami ugovor, njegova sadržina i obaveze koje iz njega proizilaze, pa sve do toga ko je bio u obavezi da plati skladištenje nakon što je istekao besplatni period. Osim Pješčića, juče je svjedočio i direktor Bumeksa Andžej Bučak.
Ruda je, kako su kazali tokom ročišta, bila u vlasništvu Uniprom metala, koji su po ugovoru sa Lukom Bar mogli besplatno da je skladište do 31. decembra 2021. godine. Predstavnici Bumeksa su imali sastanak sa predstavnicima Luke Bar u novembru 2021. godine, kada je rečeno da Poljaci namjeravaju da kupe biznis Uniproma i da će tih 80 hiljada tona boksita biti njihovo. Od Luke su, kako je kazao Pješčić, tražili iste uslove koje je imao Uniprom, što su i dobili. Iz Bumeksa su 23. decembra 2021. godine poslali potpisan ugovor, ali su od Luke tek 1. marta 2022. godine dobili ugovor potpisan sa njihove strane, za koji Bučak tvrdi da nije isti, a Pješčić da ima izmjena, ali da nijesu bitne. Uz to su, kako se čulo, dobili su i fakture za januar i februar za skladištenje.
Komunikacija se uglavnom odvijala mejlom, a iz Uniproma su, prema riječima Pješčića, potvrdili da ruda sada pripada Bumeksu.
Problem je nastao kada je krajem 2021. godine isteklo besplatno skladištenje, pa se postavilo pitanje ko će to da plati. Bučak tvrdi da su Unipromu platili za ovu rudu, te da je taj ugovor uključivao sve troškove do samog ukrcaja na brod kada oni nađu kupca, zbog čega smatra da nijesu bili dužni da Luci plate skladištenje. Bumeks je u međuvremenu tu rudu prodao kompaniji Traxis, ali je ni ta kompanija nije preuzela. Bilo je pokušaja da se ona preuzme tokom decembra, ali Luka u tom trenutku nije mogla da im obezbijedi vez za brod na koji je trebalo da bude utovarena, zbog čega im je rečeno da pošalju zahtjev u drugoj polovini decembra. Pješčić je rekao da su im u martu 2022. godine iz Traxis-a kazali da su i oni od Bumeksa kupili rudu po istom principu kao što ju je ta kompanija kupila od Uniproma, te da ni oni nijesu imali obavezu da plate skladištenje.
Kako do kraja juna Bumeks nije platio fakture koje je Luka izdala, upućen im je zahtjev za raskid ugovora. Bučak spori da ugovor uopšte postoji, imajući u vidu da, kako je kazao, postoje dva ugovora – jedan iz decembra 2021. koji su oni potpisali, i drugi iz marta 2022. godine, koji im je poslat potpisan iz Luke, ali koji nije isti. Pješčić tvrdi da su ugovor poslali tek tada jer se odbor direktora ranije nije sastajao zbog pandemije, te da je to bila samo formalnost, kao i da su samim ugovorom bili predviđeni uslovi koje je ranije imao i Uniprom.