Svetozar Radonjić / SRDJAN BOLJEVIC

Predsjednik Udruženja zanatskih pekara: Hljeb od domaće pšenice bio bi znatno jeftiniji

Nama je na godišnjem nivou dovoljno da posijemo 10.000 hektara žitarica kako bi se podmirile sve potrebe, a samo Zetsko-bjelopavlićka ravnica ima 22.000 hektara obradivog zemljišta, navodi Svetozar Radonjić

Kriza koju je izazvala obustava isporuke brašna iz Srbije mogla je biti spriječena da se Crna Gora ranije posvetila sijanju žitarica i sopstvenoj proizvodnji brašna, kazao je predsjednik Udruženja zanatskih pekara Svetozar Radonjić u razgovoru za "Dan".

On je istakao da je Crna Gora država sa najviše obradive zemlje po glavi stanovnika, ali da to niko ne želi da iskoristi, te da je to u krizi izazvanoj ratom u Ukrajini došlo na naplatu.

– Nama je na godišnjem nivou dovoljno da posijemo 10.000 hektara žitarica kako bi se podmirile sve potrebe, a samo Zetsko-bjelopavlićka ravnica ima 22.000 hektara obradivog zemljišta. U takvoj situaciji ne bi nam bilo potrebno da čekamo šta će okolne države raditi sa svojim brašnom i hoće li dozvoliti izvoz – istakao je Radonjić.

Radonjić dalje navodi da je sadašnja cijena od 80 centi po vekni hljeba previsoka, te da je to posledica trgovačkog rabata koji je dostigao 40 odsto.

– Kada bismo se istinski okrenuli sijanju pšenice, i kada bi Ministarstvo poljoprivrede podržalo proizvodnju pšenice, kukuruza, raži, ječma, sigurno je da bi i cijene hljeba bile mnogo niže. Ako sagledamo realno, hljeb je osnovna životna namirnica i njegova cijena ne bi smjela da ide u nedogled, jer mora biti dostupan svim kategorijama stanovništva – poručio je Radonjić.

Domaće sorte najkvalitetnije

Radonjić navodi i da se možemo pohvaliti autohtonim i rijetkim sortama žitarica kakve su "arnautika" i "kolumboć".

– To su jako kvalitetne sorte, "arnautika" je najkvalitetnija pšenica na svijetu, a karakteristično je da ima nižu količinu glutena nego druge sorte. "Kolumboć" je sorta kukuruza koja se jako dobro primila u Crnoj Gori i jako je kvalitetna. Kada bismo se okrenuli proizvodnji toga, ne bismo morali da brinemo da li ćemo se moći prehraniti – istakao je Radonjić.

Tvrdi i da je najveći problem naše države to što nemamo agrarnu politiku, već uvijek čekamo da se neka kriza dogodi pa da onda razmišljamo o posledicama.

– Najveći protivnik proizvodnji hrane u Crnoj Gori je mentalitet našeg naroda. Svako ko ima parče zemlje može slobodno da živi i proizvodi nešto, što bi dovelo do snižavanja cijena svega. Crna Gora je u srednjem vijeku bila poznata kao žitnica, ali prilikom formiranja moderne države neko se sjetio da je bolje da uvozimo nego da sijemo i upravo takav stav nas je doveo do toga da mi moramo da čekamo da nam neko proda pšenicu, što je dovelo do enormnog poskupljenja svih namirnica – kazao je Radonjić.

Istakao je i da je jedan od problema društva to što nema nikog da zastupa glas seljaka, kao vitalne komponente društva, te da smo među rijetkim državama koje u Skupštini ne mogu čuti glas te kategorije društva.

– Da je sreće mi bismo izvozili brašno i pšenicu u Srbiju. Niko ne štiti prava proizvođača, niko im ne dozvoljava da svoje proizvode plasiraju na tržište pod jednakim okolnostima. Hljeb koji proizvodim u svojoj pekari, mogu da se pohvalim da je stoprocentno proizveden u Crnoj Gori od domaćih žitarica. Zbog toga smatram da je vrijeme da se okrenemo svojoj proizvodnji i konačno riješimo probleme koje nam donose svjetske krize – zaključuje Radonjić.