On je kazao da ovi propusti, namjerni ili rezultat nedostatka pažnje, zahtijevaju hitnu i temeljnu reviziju kako bi se izbjegle dalekosežne negativne posljedice po Crnu Goru.
• Šta sve nedostaje Nacrtu zakona o strateškim razvojnim investicijama?
– Jedan od najozbiljnijih problema jeste potpuno izostavljanje preciznih zakonskih odredbi o zaštiti kulturnih dobara i životne sredine. Hrvatski zakon, kao primjer dobre prakse, predviđa detaljne procedure za sprovođenje procjene uticaja na životnu sredinu, pribavljanje ekoloških dozvola, saglasnosti na izvještaje o bezbjednosti i sanacionim programima, kao i ocjene prihvatljivosti. Sve ovo nedostaje u crnogorskom zakonu, ostavljajući prostor za zloupotrebe koje mogu direktno ugroziti prirodna i kulturna dobra zemlje. Ovaj propust otvara osnovanu sumnju da su ove odredbe svjesno izostavljene kako bi se omogućilo sprovođenje investicionih projekata bez adekvatnih provjera i kontrole.
• Da li u ovom nacrtu postoji jasan okvir za djelovanje državnih organa ako investitor ne radi po zakonu?
– Zakon predviđa nerealno kratke rokove za postupanje državnih organa u osjetljivim i složenim procesima, što će neminovno dovesti do pada kvaliteta rada. U praksi, ovo znači da će se odluke od vitalnog značaja za građane, životnu sredinu i privredu donositi površno i bez potrebne analize. Takav pristup ne samo da ugrožava transparentnost, već i otvara vrata potencijalnim greškama i zloupotrebama.
• U prošlosti smo imali veliki problem sa investitorima, njihovim poslovanjem, porijeklom novca, lažnim garancijama, neostvarivim investicionim planovima... Zbog spornih investiciјa vodi se i nekoliko maratonskih sudskih sporova, priјete nam arbitraže...
– Jedan od najozbiljnijih suštinskih nedostataka crnogorskog zakona jeste izostanak mehanizama za pravnu kontrolu prije sklapanja ugovora o raspolaganju državnom imovinom. Ovo je ključan problem koji može dovesti do pravne nesigurnosti, neusklađenosti sa zakonima i potencijalne štete za državne interese.
Hrvatski zakon, koji je predstavljen kao model za regulaciju sličnih oblasti, jasno predviđa da Državno odvjetništvo Republike Hrvatske mora dati mišljenje o pravnoj valjanosti ugovora prije njihovog sklapanja. Ovo uključuje ugovore o prenošenju prava vlasništva, osnivanju prava građenja i prava služnosti. Rok za davanje mišljenja je jasno definisan (30 dana od prijema urednog zahtjeva), čime se osigurava pravna provjera, transparentnost i blagovremenost postupka.
Nasuprot tome, crnogorski zakon ne predviđa sličan mehanizam. Ovaj namjeran propust znači da se ugovori mogu sklapati bez prethodne pravne provjere, čime se povećava rizik od grešaka, zloupotreba i neusklađenosti sa važećim zakonodavstvom. Bez jasnog pravnog nadzora, država se izlaže riziku od sklapanja nepovoljnih ili nevažećih ugovora, što može rezultirati dugotrajnim pravnim sporovima i finansijskim gubicima.
Navedeno može dovesti do pravne nesigurnosti. Bez pravne kontrole, ugovori mogu biti pravno sporni, što može dovesti do neizvjesnosti u njihovom izvršenju. To uključuje situacije u kojima treće strane, poput investitora ili lokalnih zajednica, mogu pokrenuti pravne sporove osporavajući zakonitost ugovora.
• Šta bi trebalo unijeti u zakon da privučemo što više sigurnih investicija?
– Potpuno je izostavljen dio zakona koji bi precizno regulisao način raspolaganja nekretninama u vlasništvu Crne Gore. Ovaj nedostatak otvara prostor za potencijalne zloupotrebe, posebno u kontekstu netransparentnih procedura.
Umjesto predviđanja nezavisnih tijela, koja već postoje, poput Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte, ili Savjeta za javne investicije, zakon centralizuje sva ovlašćenja u Ministarstvu finansija. Ova centralizacija nosi rizik smanjene transparentnosti i povećava mogućnost donošenja odluka bez adekvatne kontrole.
Ovaj zakon ne razmatra imovinu koja je predmet restitucije, iako je ovo pitanje od ključnog značaja u procesu privatizacije i upravljanja državnom imovinom. Ovaj propust može rezultirati pravnim sporovima i dodatno ugroziti kredibilitet zakonskog okvira.
Zakon ne prepoznaјe sjeverni region kao područje od posebnog interesa. Sjever, koji već decenijama trpi posljedice ekonomske zaostalosti i depopulacije, potpuno je zanemaren nacrtom zakona. Neprepoznavanje ovog regiona kao područja od posebnog interesa u zakonu predstavlja još jedan pokazatelj nedostatka strateškog pristupa, što je u suprotnosti s potrebom za regionalnim razvojem i smanjenjem ekonomskih dispariteta unutar zemlje.
Zadaci agencije koja bi trebalo da bude ključni akter u sprovođenju zakona nisu dovoljno jasno definisani. Takođe, operativni tim, koji bi trebalo da ima jasnu ulogu u koordinaciji i sprovođenju aktivnosti, ostaje nepreciziran, što stvara konfuziju u vezi s odgovornostima i nadležnostima.
• Ukazali ste na niz nedostataka Nacrta zakona o strateškim razvojnim investicijama. Šta bi, prema Vašem mišljenju, bili prvi koraci u vezi sa ovim dokumentom?
– Navedeni nedostaci ukazuju na ozbiljan problem u konceptualizaciji i izradi zakona. On ne samo da ne ispunjava osnovne standarde pravne preciznosti i transparentnosti, već pokazuje i nedostatak strateškog pristupa u ključnim segmentima poput zaštite životne sredine, kulturnih dobara, regionalnog razvoja, zapošljavanja i upravljanja državnom imovinom. Sve to nalaže hitnu intervenciju u smislu povlačenja ovog zakona iz procedure, kako bi se osiguralo da zakon služi interesima države i njenih građana, a ne uskim interesima određenih grupa.
