Podsjećamo, Ustavni sud ocijenio je da su uslovne osude izrečene službenicima ZIKS-a, Božu Duboriji i Časlavu Lekoviću, bile nesrazmjerne težini povrede prava na zabranu mučenja, koje je predviđeno članom Ustava Crne Gore i članom Evropske konvencije o ljudskim pravima, pa je ukinuo odluku Višeg suda i vratio predmet na ponovni postupak i odlučivanje. Advokat Kovačević koji je ocijenio da je došlo do nezapamćenog izlaženja iz ustavne nadležnosti ovog suda i svrstavanje istog u sud četvrte instance.
Njegovo reagovanje prenosimo integralno:
- Kao branilac u postupku koji se vodio protiv mojih branjenika Boža Duborije i Časlava Leković, moram da reagujem na navode iz medija, naročito na izjave predstavnika NVO sektora, a u vezi sa odlukom Ustavnog suda Crne Gore.
Prije svega događaj iz kojeg je proizašla osuda u odnosu na moje branjenike je događaj čuvene „pobune" zatvorenika u Zatvoru u Spužu, i jedno treba da bude jasno, u odvojenom postupku i zatvorenici su bili osuđeni za vršenje krivičnih djela. Dakle, ne radi se o slučaju policijske torture na način kako je to predstavljeno u medijima, već o ozbiljnom incidentu unutar zatvora u kom su krivično odgovarali i zatvorenici i zatvorski službenici.
U pogledu mojih branjenika, a čiji predmet je vraćen Višem sudu u Podgorici na ponovno suđenje od strane Ustavnog suda Crne Gore, moram da istaknem da je došlo do nezapamćenog izlaženja iz ustavne nadležnosti ovog suda i svrstavanje istog u sud četvrte instance. Ustavni sud nije sud čija je nadležnost kaznena politika i samim tim ne smijemo od ovog suda očekivati da nam on mijenja kaznenu politiku. Ustavni sud treba da se bavi pitanjem ustavnosti a ne pitanjem odmjeravanja kazni. Utvrditi povredu Evropske konvencije jer su okrivljeni neadekvatno kažnjeni, navesti da ni jedan od policajaca nije pokazao znake kajanja već su tokom postupka negirali bilo kakvo zlostavljanje sa njihove strane, su izjave koje ne bi smjele da se nadju u odluci bilo kojeg Ustavnog suda iz više razloga.
Samo redovni sud, ocjenom svih relevantnih faktora, može da odmjeri kaznu. Nadležnost ustavnog suda nije odmjeravanje kazni.
Dalje, postavlja se pitanje kako se to očekuje od okrivljenih da pokažu kajanje ako se isti brane da nisu uopšte učestvovali u predmetnom događaju na način na koji im je to stavljeno na teret, te da samim tim smatraju da nisu ni krivi? Da li ovakvom odlukom Ustavni sud pokušava da promijeni i sam Zakonik o krivičnom postupku i mogućnost okrivljenog da sam bira način na koji će da se brani? Da li ćemo uvesti poseban oblik povrede konvencije „branio se da nije kriv" što je dovelo do povrede Evropske konvencije? Ustavni sud ukida odluku redovnog suda jer okrivljeni nisu pokazali kajanje? Nezapamćeno! Mislim da ulazimo u veoma opasnu zonu i da dobro treba preispitati kako je došlo do toga da ovakva odluka uopšte izađe iz Ustavnog suda i koji je motiv donošenja iste uopšte bio.
Ovo ne kažem slučajno, već upravo iz razloga što i sam oštećeni u konkretnom predmetu M.K. u svojoj izjavi datoj pred redovnim sudovima tvrdi da moji branjenici nad njim nisu vršili torturu.
Zaista mi nije jasno što se očekuje da Viši sud u Podgorici uradi nakon ovakve odluke Ustavnog suda imajući u vidu jasne odredbe Ustava CG i podjele nadležnosti između sudova. U svakom slučaju, donijeti odluku kojom se izriče teža kazna za moje branjenike jednostavno nije moguće shodno zakonu. Kao što nije moguće donijeti drugačiju odluku nakon zahtjeva za zaštitu zakonitosti kojom se utvrđuje povreda zakona u korist okrivljenog, to nije moguće uraditi ni nakon odluke Ustavnog suda, pa se pitamo čemu ovaj cirkus onda?
Svaki oblik torture je za mene i kao čovjeka i kao profesionalca neprihvatljiv, i isto tako je neprihvatljivo da instrumentalizujemo Ustavni sud CG i da ga koristimo kao oružje za obračun protiv bilo koga. Ovakvo istupanje smatram direktnim pritiskom na Viši sud u Podgorici i na postupajuću sudiju, a jasno je i samim predstavnicima NVO sektora o čemu se radi jer i sami kažu da je na Višem sudu je da otkloni povrede „uprkos ograničenjima". Ova ograničenja su, pojašnjenja radi čitaocima, ni manje ni više nego Zakonik o krivičnom postupku, sam Ustav Crne Gore i Evropska konvencija.
