Zbog naglog porasta broja advokata, navedene karakteristike više, kako se komentariše u javnosti, i ne slove kao obavezne za tu profesiju. Kriminalne aktivnosti koje cvjetaju u poslednje vrijeme počiniocima donose velike sume novca, a samim tim i moć. Takođe, moć medija čini da javnost stiče utisak da advokati više nijesu pravni zastupnici, odnosno branioci, već portparoli klijenata. Potpredsjednik Advokatske komore Aleksandar Đurišić, koji je skoro tri decenije u advokaturi, za "Dan" potvrđuje da su advokati pred velikim izazovom, kako zbog velike konkurencije, tako i zbog ogromnog broja klijenata. Siguran je da velika većina njegovih kolega radi na tradicionalan način. Ipak, priznaje da nema više toliko "odijela u poslu". Đurišić predlaže i izmjene Ustava, odnosno da se presude počnu izricati u ime pravde, a ne u ime države.
– Činjenica je da su prilike bile drugačije 1992. ili tridesetak godina ranije. Računari su ubrzali ovu djelatnost. Život je intenzivniji, ne samo zbog tehnološkog napretka. Recimo, svi advokati u Podgorici (bilo ih je desetak) u drugoj polovini dvadesetog vijeka nemaju zajedno predmeta koliko ih ima jedan advokat danas. Stepen kriminaliteta tada je bio na benignom nivou, maltene ga nije ni bilo. Kraj prošlog vijeka i početak ovog donijeli su i veći stepen ekonomskih sloboda. Šteta što tu stvarnost ne prati kvalitetnija i manje restriktivna regulacija. Više je novca na tržištu, doduše i van legalnih tokova. Imamo puno novih krivičnih djela. Tada se pred sudovima vrtjelo njih od pet do osam, a danas tridesetak, iako u zakonu imamo oko 650 identifikovanih. Internet i mediji doprinose da se puno toga ubrzava. Nema više toliko ni kravata i odijela u ovom poslu. Promijenilo se puno toga. Svi tipkaju na računaru, a nekad se ovaj posao nije mogao zamisliti bez daktilografa. Razlike su velike – kaže Đurišić.
Utisak da advokati često liče na portparole kriminalaca, odnosno osumnjičenih za najteža krivična djela, naš sagovornik objašnjava činjenicom da čovjek koji je gonjen od strane sistema najčešće nema ni porodicu na svojoj strani i branilac mu je jedini "kontakt sa svijetom".
– Advokat na starogrčkom znači "onaj koga zovem u pomoć". U pritvoru ili zatvoru je očajan čovjek kome je oduzeto najvrednije dobro – sloboda. Moguće zakonito. On ima samo jednu adresu da prenese poruku svojim najbližima. Doduše, i široj javnosti ako je zainteresovana za rasplet najtežih krivičnih djela – pojašnjava Đurišić.
Iako mnoštvo medija svakodnevno izvještava o sudskim postupcima, neki slučajevi ne dopiru do javnosti, a interesovanje za slučaj po pravilu se smanjuje ukoliko postupak dugo traje.
– Pravna pomoć se pruža u tišini. Mediji se koriste samo ako nemate nikavu drugu mogućnost – ističe Đurišić.
Kada su u pitanju sudske odluke za najteže oblike kriminala, ukazuje da postoji velika razlika u postupanju naših pravosudnih organa u odnosu na međunarodnu praksu.
– Mi smo zemlja sa zakržljalim pravom. Treba odraditi nešto prije pravosuđa. Amerika poznaje 96 grana prava, mi decenijama nešto preko 30. U Savjetu Evrope smo od 2006. i imamo ustavno rješenje da je iznad našeg prava međunarodno pravo. Prije svega, to je međunarodna praksa. Nažalost, već 20 godina nijedan pravni fakultet ne podučava studente ovome. Paradoksalno, kod nas i dalje u teoriji stoji da presuda nije izvor prava, pa sudovi donose različite presude kod istog činjeničnog i pravnog stanja, a međunarodna praksa je iznad naših propisa – kaže potpredsjednik Advokatske komore.
Smatra da je Ustav odavno trebalo mijenjati, ali ne zbog trivijalnosti.
– U našem Ustavu treba da piše da se presude donose po pravdi i poštenju. Takav je i stih u himni. U vrhu svake presude treba da stoji "U ime pravde", a ne, kako je stajalo, u ime naroda ili države. Niko ne donosi presude ni u čije ime. Čovjek ide na sud po pravdu, a ne po normu sudijsku. Posljedica toga treba da budu izmjene naročito parničnog zakona i treba vratiti raniju odredbu da sud nije vezan za tužbeni zahtjev prilikom odlučivanja. Pravičnost je njegov cilj, a ne formalna strana, jer je to nivo upravnog postupka u katastru ili carini. Svakako, u Ustavu treba proširiti vjerske slobode, a ne ograničiti ih na samo tri religije. Nama dolaze turisti iz svih krajeva svijeta, među njima i veoma religiozni ljudi i njima nije shvatljivo ograničenje da kod nas postoje tri religije – kazao je Đurišić.
