<p>Нерасвијетљени злочини вапе за правдом</p>

Нерасвијетљени злочини вапе за правдом / - ilustracija

Duvanska i narko-mafija krvlju obojile ulice

Ni manje države, ni više nerasvijetljenih ubistava. Možda bi ova rečenica bila najbolji uvod u temu o zločinima koji su obilježili poslednju deceniju prošlog vijeka i nastavili da krvlju boje crnogorske ulice (i ne samo crnogorske, ali su dovođeni u vezu sa Crnom Gorom) i početkom novog milenijuma, sve do današnjih dana.

Gotovom svim mafijaškim ubistvima, a bilo ih je zaista mnogo, i rasvijetljenih i nerasvijetljenih, zajednički imenitelj su duvanska i narko- mafija. Obračunavali su se međusobno, ali su se brutalno razračunavali i sa onima koji bi im stali na put i ugrozili njihov unosni biznis pišući o tome ili djelujući časno sa svojih profesionalnih pozicija. Istraga o mnogim zločinima vodi do švercera cigareta i droge. Mnogi od onih kojima su ruke bile krvave više nisu među živima, ali neki od glavnih aktera nelegalnog biznisa koji su pratile i brojne likvidacije i dalje izmiču pravdi, uprkos činjenici da su nebrojeno puta pomenuti kao naručioci nekih zločina.

Glavni i odgovorni urednik "Dana" Duško Jovanović ubijen je 27. maja 2004. godine, ispred redakcije lista koji je najprije prenosio tekstove o duvanskoj mafiji koje je objavljivao zagrebački "Nacional", a potom je i sam istraživao i bez straha objavljivao tekstove o povezanosti tadašnje vlasti sa međunarodnim švercom cigareta. Jovanović je bio pozvan i da svjedoči u Bariju, u procesu koji je vođen protiv osumnjičenih za šverc cigareta, ali tamo nikad nije stigao, jer je u međuvremenu hicima iz automatskog oružja zaustavljen u borbi za bolju i pošteniju Crnu Goru. Duvanska mafija zaustavila je i Jovanovićevog kolegu Iva Pukanića, vlasnika "Nacionala", koji je brutalno likvidiran 28. oktobra 2008. Do danas nije poznato ko je naručilac tog zločina. Za razliku od ubistva Pukanića, koje je rasvijetljeno u dijelu izvršilaca i organizatora, ni nakon 21 godinu nije otkriveno ko je naručio, organizovao i izvršio ubistvo Duška Jovanovića. Jedini osuđeni za saizvršilaštvo u zločinu, Damir Mandić, odslužio je kaznu od 19 godina, ali nije izašao na slobodu, već je prebačen u istražni zatvor zbog sumnje da je umiješan u međunarodni šverc kokaina.

Na putu pravde i profesionalne hrabrosti da se bori protiv organizovanog kriminala hicima je zaustavljen i načelnik Uprave za opšti kriminalitet u MUP-u Crne Gore Slavoljub Šćekić (46), koji je ubijen u sačekuši 30. avgusta 2005. godine, ispred svoje kuće u podgoričkom naselju Tološi. Zbog ubistva Šćekića, tužilaštvo je podiglo optužnicu protiv Saše Borete, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića i Milana Čile Šćekića. Oni su prvo bili osuđeni na po 30 godina zatvora, ali su drugostepena vijeća tu presudu ukinula. Apelacioni sud će donijeti presudu 24. septembra, nakon pune dvije decenije. Do danas nije otkriveno ko je naručio Šćekićevo ubistvo, a njegova sestra Slavica poručila je da neće odustati od borbe dok pred lice pravde ne budu izvedeni nalogodavac ubistva i dvojica službenika tadašnje Službe državne bezbjednosti koji su, kako tvrdi, bili logistička podrška izvršiocima zločina. Ona je ispričala i da je u noći ubistva na radnom stolu svog brata vidjela spisak ubica i nalogodavaca ubistva Duška Jovanovića, u čemu vidi glavni motiv za ubistvo policijskog inspektora.

Da crnogorska mafija, kojoj je u to vrijeme glavni biznis bio šverc cigareta i oružja, stoji iza ubistva ministra vojnog Pavla Bulatovića moglo se čuti mnogo puta u poslednjih 25 godina, koliko dugo taj zločin nije rasvijetljen. Bulatović je ubijen 7. februara 2000. godine u restoranu "Rad" u Beogradu.

Zločini koji su i dalje obavijeni velom misterije

Svaki zločin je priča za sebe. I svaki je podjednako važan u smislu otkrivanja počinilaca i naručilaca, naročito članovima porodica žrtava. Mnogi od njih do danas su ostali obavijeni velom misterije, poput pogibije brata i sestre
Darija i Marije Šurine, koji su stradali u stravičnoj eksploziji u njihovoj porodičnoj kući 22. septembra 2002. Marija je tada bila u devetom mjesecu trudnoće. Taj stravični zločin još uvijek je nerasvijetljen, baš kao što se do današnjeg dana ne zna ko je 3. marta 2003. godine ubio Mladena Klikovca iz Zete. On je ubijen ispred restorana na Zabjelu, a to je bio četvrti pokušaj atentata na njega. Nikada nije rasvijetljeno ni ko je u noći između 24. i 25. aprila 1996. godine na Paštrovačkoj gori ubio Vasa Pavićevića i Joca Vujičića, koji su tada slovili za "žestoke momke". Još je mnogo likvidacija iz naznačenog perioda koje su ostale nerasvijetljene. Mnogi koji su znali i imali šta da kažu o njima tajnu su odnijeli u grob. Da li će istina o nekim zločinima isplivati u dogledno vrijeme, ostaje da se vidi.

U izvještaju Anketnog odbora Skupštine SRJ kao izvršilac je pomenut Budvanin Ivan Delić, koji je negirao povezanost sa zločinom, tvrdeći da ima svjedoke da je u to vrijeme bio u Budvi.

Nekadašnji inspektor MUP-a Srbije Žarko Popović ranije je za ubistvo Bulatovića okrivio Mila Đukanovića. Kako je rekao za beogradske medije, razlog je bila prijetnja ministra vojnog da će vojnim brodovima potopiti sve glisere i čamce kojima su švercovane cigarete iz Italije.

"Kavčani" i "škaljarci" preuzeli kormilo

Ako je devedesetih godina prošlog i u prvim godinama ovog vijeka duvanska mafija sijala smrt, onda se može reći da su kormilo u poslednjih desetak godina definitivno preuzeli kotorski kriminalni klanovi. To, naravno, ne znači da se nijedan zločin u to vrijeme, a bilo ih je previše, ne može povezati sa duvanskom mafijom. Međutim, u krvavom ratu "škaljarskog" i "kavačkog klana" do sada je stradalo više od 80 ljudi, među kojima i mnoge nedužne žrtve. Tako je i šverc narkotika, u kom glavnu ulogu igraju pripadnici dva kotorska klana, krvlju obojio ne samo crnogorske, već i ulice mnogih gradova u regionu i svijetu. Nakon kraće pauze, rat kotorskih klanova nedavno se ponovo zahuktao, pa smo ponovo bili svjedoci nekoliko likvidacija koje se dovode u vezu sa brutalnim obračunom "kavčana" i "škaljaraca".

Po svemu sudeći, žrtva duvanske mafije je i Goran Žugić, savjetnik za bezbjednost tadašnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Žugić je likvidiran 31. maja 2000. u Podgorici, a njegovo ubistvo još uvijek nije rasvijetljeno. Svojevremeno je Goran Stanjević, tadašnji predstavnik vladine agencije za strane investicije, ispričao da je Žugić ubijen samo nekoliko mjeseci nakon što mu je on iz Švajcarske dostavio dokumentaciju u vezi sa istragom tužilaštva u Bariju o švercu cigareta između Crne Gore i Italije. Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović je 28. jula ove godine u parlamentu rekao da je Žugića ubio Ivan Delić, a po nalogu Darka Belog Raspopovića i Brana Mićunovića. Šaranović je tim povodom nedavno saslušan u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici. Porodica Darka Raspopovića kategorički je negirala navode ministra unutrašnjih poslova.

Pucala i fudbalska mafija

Da iza brutalnih likvidacija koje su obilježile najmračnije godine u novijoj istoriji na ovim prostorima ne stoje uvijek duvanska i narko-mafija svjedoči ubistvo generalnog sekretara Fudbalskog saveza Srbije i Crne Gore Branka Bata Bulatovića. On je ubijen 26. marta 2004. godine u centru Beograda. Do danas je ostalo nepoznato ko je ubio jednog od tada najvažnijih ljudi domaćeg fubala. Kako su tada prenijeli mediji, Bulatović se neposredno pred ubistvo požalio prijateljima da mu stižu prijetnje iz Crne Gore. "Metak je vjerovatno i došao iz Crne Gore", rekao je jedan njegov poznanik. Zločin nije rasvijetljen, ali je ostala pretpostavka da je Bulatovića ubila fudbalska mafija.

Branko Bulatović je rođen u Kolašinu, a iza sebe je ostavio bogatu sportsku karijeru.

Inače, do današnjeg dana ostalo je nerasvijetljeno i ubistvo Darka Belog Raspopovića, tada visokog funkcionera Službe državne bezbjednosti, koji je likividiran 8. januara 2001. godine u centru Podgorice. Spekulisalo se da i tragovi tog zločina vode do duvanske mafije, ali je sve ostalo samo na spekulacijama.

Za razliku od tog zločina, s velikom vjerovatnoćom se može tvrditi da duvanska mafija stoji iza ubistva Vladimira Vanje Bokana. On je ubijen 17. oktobra 2000. godine u Atini. Bokana su povezivali sa Stankom Subotićem Canetom, u kontekstu trgovine cigaretama, a o njemu je javno govorio i Srećko Kestner, kada je pričao o švercu cigareta uz odobrenje crnogorske vlasti.

U jeku duvanske afere ubijen je Blagota Baja Sekulić. Ovaj bliski prijatelj Stanka Subotića Caneta ubijen je 30. maja 2001. godine u Budvi. Zagrebački "Nacional" povezao je Sekulića sa ubistvom Vanje Bokana. Prema pisanju tog lista, Bokan je navodno ostavio poruku u kojoj je naveo da ako bude ubijen iza toga stoje Subotić i Sekulić. Sekulić je te navode demantovao.