
Ona je podsjetila da je jedna od uloga alternativnog načina rješavanja sporova rasterećenje sudova, kao i da se sporovi rješavaju na efikasan, ekonomičan, održiv i dostupan način. Osim toga, kreiranje pravnog ambijenta za razvoj medijacije i drugih alternativnih načina, kako ističe naša sagovornica, izraz je namjere da se implementiraju savremeni međunarodni standardi, sadržani u dokumentima Ujedinjenih nacija, Savjeta Evrope i Evropske unije, kojima se utvrđuje korpus međunarodnih pravnih načela o ostvarivanju pravde.
Na ovaj način, kako objašnjava, građani dobijaju mogućnost da na manje formalan način, u privatnom i povjerljivom okruženju, uz podršku kvalifikovanog neutralnog lica, rješavaju sporove. Takođe, pruža im se mogućnost da uz sudski postupak mogu izabrati i druge načine, koji zbog brzine, jednostavnosti i manjih troškova mogu biti prikladniji od samog sudskog postupka.
Usvajanjem zakona u julu 2020. godine, Centar za posredovanje transformisan je u Centar za alternativno rješavanje sporova, čije sjedište je u Podgorici i pred njim sva fizička i pravna lica imaju mogućnost da putem medijacije rješavaju sporove.
– Pristup pravdi, opterećenost sudova i nedostatak sudija uticali su na porast povjerenja i pozitivan trend u alternativnom rješavanju sporova. Uloga ovakvog načina postizanja pravde je da obezbijedi načine rješavanja sporova na efikasan, ekonomičan, održiv i dostupan način, čime se sudovi rasterećuju u radu i mogu da na efikasan način obezbijede pristup pravdi za sve – kaže Golović Vojinović.
Evidentno je, ističe ona, da je iz godine u godinu sve veći broj postupaka pred Centrom i da je stručna i laička javnost prepoznala rad Centra i benefite koje pruža medijacija.
– Cilj nam je da krajnji korisnici (fizička i pravna lica) imaju prvenstveni interes da im se omogući nesmetan i efikasan pristup pravdi. U tom smislu, alternativno rješavanje sporova, kojim se izbjegavaju dugotrajni, skupi, neefikasni i često stresni sudski postupci, predstavlja ekonomičnu i efikasnu alternativu da se dođe do pravičnog rješenja sporova u kojima imaju interes – naglašava Golović Vojinović.
Pred Centrom za alternativno rješavanje sprorova u protekle dvije godine u radu je bilo više od 20.000 predmeta, iniciranih predlozima za pokretanje postupka medijacije i dostavljenim od strane nadležnih sudova.
– Dakle, radi se o znatno većem broju pristiglih zahtjeva u odnosu na ranije periode. Ovdje treba spomenuti da odredba člana 12 Zakona o alternativnom rješavanju sporova propisuje obavezu stranaka koje namjeravaju da vode sudski spor da se prije njegovog pokretanja moraju obratiti Centru radi pokušaja rješavanja predmeta spora medijacijom, i to: u sporovima male vrijednosti, sporovima iz osiguranja i individualnim radnim sporovima. Takođe, izmjenama Zakona o parničnom postupku iz 2020. godine propisana je obaveza postupajućih sudija da sudske spise dostavljaju Centru radi organizovanja prvog susreta sa medijatorom u postupcima u kojima je tužena Država Crna Gora, Glavni grad, Prijestonica i u privrednim sporovima – podsjeća Golović Vojinović.
Navedene zakonske odredbe dovele su do velikog priliva predmeta upućenih na medijaciju.
– Moram napomenuti da je jedan od glavnih razloga koji je doveo do enormnog povećanja broja predmeta u odnosu na raniji period (od 2020. do 2023.godine), a koji se reflektovao na rad Centra i u prethodnoj godini, zastara novčanih potraživanja iz radnih odnosa koja je nastupila početkom januara mjeseca 2024. U tom periodu, Centru je u svega nekoliko dana predato više od 15.000 predloga koji se odnose na potraživanja iz rada i po osnovu rada (predaja predloga Centru prekida rok zastare) – objašnjava Golović Vojinović.
Imajući u vidu benefite rješavanja sporova putem medijacije (jasnije sagledavanje situacije, donošenje rješenja koje je podjednako prihvatljivo za obje strane, čuva ili uspostavlja komunikaciju i povjerenje između strana u sporu, štedi vrijeme i finansije), te činjenice da stranke same određuju medijatora (lice koje sprovodi postupak medijacije i pomaže strankama da postignu poravnanje, bez ovlašćenja da im nametne obavezno rješenje, a kome je izdata licenca za rad, u skladu sa zakonom), najveći broj podnijetih predloga odnosi se na rješavanje sporova iz oblasti osiguranja, individualnih radnih sporova i sporova male vrijednosti.
– Trenutno u Crnoj Gori imamo 234 licencirana medijatora i moglo bi se reći da je taj broj sasvim dovoljan da zadovolji potrebe priliva predmeta. Treba napomenuti da je najveći broj medijatora za teritoriju glavnog grada, dok je u pojedinim manjim opštinama licencirano svega nekoliko medijatora, pa je njihov broj neophodno povećati – kazala je Golović Vojinović.
Коментари (0)
Оставите свој коментар