<p>Никола Калуђеровић на увиђају показује како је починио злочин пред Арионом</p>

Nikola Kaluđerović na uviđaju pokazuje kako je počinio zločin pred Arionom / - BUDO SIMONOVIĆ

Najteži zločini u Crnoj Gori (12): Svi kao da su željeli osvetu

Kako je na Cetinju u lancu dugogodišnjih krvavih obračuna i osveta, u kojemu su karike Kaluđerovići, Popovići,
Markovići i Grdinići direktno ili posredno, ugašeno oko petnaest života!

Piše,

Budo Simonović

Želio bih da ovo bude posljednja krvna osveta u Crnoj Gori i bio bih srećan, iako ovako unesrećen i kao roditelj i kao brat, kada osvete nikada i nigdje više ne bi bilo, kada ne bi bilo razloga za osvetu. Ovo je velika pouka i opomena da se ovakvi dugovi ni poslije dvadeset pet godina ne zaboravljaju i zato bih molio i sve Crnogorce i sve ljude do kojih dopre ova moja poruka, da prikoče svoje oružje...

Najteži zločini u Crnoj Gori (11): Ko krv duguje vječno tuguje

Ovo je nad otvorenim grobom Periše Kaluđerovića, ubijenog na Cetinju iz krvne osvete nakon četvrt vijeka, rekao njegov brat, sada već pokojni Nikola Kaluđerović, čovjek koji je tada na duši i srcu nosio više neprebolnih rana – i onih koje su njemu drugi zadali i onih koje je on drugima zadao.

Najteža je svakako ona koju je zadobio jedne vrele avgustovske noći 1987. godine, kada je nenadno izgubio dvadesettrogodišnjeg sina jedinca Željka, kojeg je, nakon jedne svađe i tuče grupe cetinjskih momaka, ubio šest-sedam godina stariji Rade Grdinić.

Stradao je momak koji je u svemu tome bio ponajmanje kriv i to od ruke momka kojeg je Nikola Kaluđerović kasnije ponajmanje krvničio za smrt jedinca, jer su drugi, prije svega braća Vojislav i Branislav Šoć, izazvali kavgu, napali i pretukli Grdinića, nanijeli mu i ozbiljnu povredu na glavi, a on potom uzvratio kako je uzvratio...

Cetinje se potom, ne samo oglušilo i ništa nije učinilo da pomogne teško ranjenom Nikoli Kaluđeroviću, već se našlo mnogo onih koji su počeli da ga guraju u još veće zlo i nesreću, da ga podstiču na osvetu, da mu čak i oružje nude. Za žrtvu je odabran Grdinićev mlađi brat Rajko, koji se, može biti, i nije ponašao dolično i kako je morao naspram činjenice i strašnog duga u koji je i njega i cijelu porodicu uvalio stariji brat. Tako su barem prenosili Nikoli Kaluđeroviću koji je to doživljavao kao provokaciju.

Osveta nakon 14 godina

Tog majskog popodneva 2005. godine, tridesetšestogodišnji Cetinjanin Rajko Marković vraćao se kući iz bolnice gdje je posjetio suprugu, koja mu je koji dan ranije rodila drugu ćerku. Išao je lagano Ulicom vojvode Boža kad je neko pucao s leđa u njega. Iako ranjen, očajničkom snagom je potrčao da umakne s nišana i spasi se, ali je za njim potrčao i taj koji je pucao. Ispalio je još nekoliko metaka i oborio Markovića na trotoar. Zatim je objesio pušku o rame i udaljio se, ali kad je čuo zapomaganje ranjenog, povratio se i dotukao ga sa tri metka iz pištolja. Nedugo potom u blizini je odjeknuo još jedan pucanj, a na ledini pored obližnjeg starog groblja nađeno je tijelo ubice koji je poslije svega i sebi prislonio cijev oružja na slepoočnicu. Sve je brzo razjašnjeno: šezdesetčetvorogodišnji Drago Kaluđerović (inače bliski rođak Nikole Kaluđerovića), nakon četrnaest godina je ubio Markovića da bi osvetio dvadesettrogodišnjeg sina Žarka, koji je stradao u jednom obračunu u Markovićevom lokalu između nekolicine Kaluđerovića i Markovića, koji je u tuči izgleda izvukao deblji kraj, a onda potegao oružje. Zapucali su i Kaluđerovići, svi osim ubijenog Žarka. Utvrđeno je da je njega usmrtio metak ispaljen iz Markovićevog pištolja. Iako je i sam bio pogođen sa više metaka i pukim slučajem preživio, Marković je osuđen na 15 godina zatvora. Odležao je dvanaest, a onda ga je sačekala nemilosrdna osveta oca ubijenog mladića koju je očigledno potajno kovao za sve te godine dok je Marković robovao… Pogibija Rajka Markovića, međutim, bila je samo jedna u nizu tragedija koje su pogađale ovu porodicu. Najprije je tragično završio Rajkov brat, mladić od kojih petnaestak godina, koji je iz potpuno nejasnih i nikome poznatih razloga digao ruku na sebe. Potom, nekoliko godina pošto se Rajku desilo to što mu se desilo i kad je završio na robiji, ni njegov otac Vlado, za kojeg svi, pa i najbliži rođaci Draga Kaluđerovića, jednodušno kažu da je bio jedan od najčestitijih Cetinjana, nije izdržao muku – pokušao je i on sebi da oduzme život. Spasen je za kratko, ali je ipak koju godinu kasnije preminuo od posljedica samoranjavanja. Sve to nije uticalo ni odvratilo Draga Kaluđerovića da ostvari pakleni zaum osvete…

Sve je kulminiralo 23. januara 1989. godine kada je Kaluđerović pred kafićem „Arion“ naspram Svetog Stefana sačekao u zasjedi i u prvim ponoćnim satima iz lovačke puške ubio Rajka Grdinića i teško ranio potpuno nevinog Dragana Šofranca koji će nešto kasnije podleći toj rani. Kaluđerović je na sudu tvrdio da je, nakon što je tako tragično izgubio sina, bio doveden u situaciju da ne može izaći na ulicu od poprijekih i prekornih pogleda ljudi, da su se od njega odbili i leđa mu okretali čak i rođaci i najprisniji prijatelji, da je prestao ljudima da izjavljuje saučešće, što se u Crnoj Gori smatra najsvetijom i najprečom obavezom – da ga je nijemi prekor i pritisak sredine prisilio čak i sinu da na grob odlazi noću.

Krv je zamirisala i ljudi prosto kao da su priželjkivali da se prolije nova, da padne još koja glava:

– Kunem se grobom mog jedinca, nije se našlo čovjeka da pokuša da me urazumi i odvrati. Naprotiv, svi su mi nudili oružje, četu sam mogao do zuba naoružati i gurali me u zločin – rekao je svojevremeno potpisniku ovih redaka Nikola Kaluđerović koji je do groba žalio što je kao žrtva njegove osvete stradao potpuno nevin momak.

Najteži zločini u Crnoj Gori (10): Osveta sumanute maćehe

– Nije meni Nikola Kaluđerović krvnik – rekao mi je i Novo Grdinić, nedugo pošto mu je Kaluđerović iz osvete ubio sina Rajka. – Što se mene tiče on sjutra može na slobodu i mirno da šeta Cetinjem. Ja najmanje na njega nosim žalost, tim prije što znam da je sve izgubio. I sjutra da dođe kući, nema kud da dođe: kuća – pećina. Meni su, a ja mislim i njemu, krvnici oni koji su ga gurali i podstrekavali na osvetu, koji su ga naoružavali i obavještavali o kretanju mog sina, oni koji ništa nijesu učinili da pomognu i meni i njemu. Niko se ne nađe da mu dođe u kuću i porazgovara sa njim, a i danas bih se smio zakleti u sve što imam i što sam izgubio da Nikola ne bi uradio to što je uradio da je iko ljudski i razumno sa njim progovorio riječ da ga odvrati. Svi su znali šta sprema i šta je naumio i niko se ne nađe da mu reče ne, Nikola, ako boga znaš, ne čini nesreću većom nego što je...

– Ovo je neizbrisiva mrlja na svijetlom licu Cetinja – kazao je tada poznati podgorički advokat, magistar Petar Kankaraš, koji je prvo zastupao Nikolu Kaluđerovića kao oštećenog i ojađenog roditelja, a potom ga branio kao počinioca dvostrukog ubistva. – Ovo je slika stanja u kojem se mi kao društvo nalazimo. Kada je slaba država, osvetnici su jaki. Čim nema pravog suda koji uliva povjerenje, na scenu stupa besuđe. Čim zavlada nepravda, ljudi uzimaju pravdu u svoje ruke. Postoje zločini i ubistva poput ovog koje je počinio Nikola Kaluđerović, koji vise u vazduhu, za koje svi znaju da će se dogoditi, a niko, kako se u ovom slučaju dogodilo na Cetinju, ni od pojedinaca, ni od organa zaduženih da štite građane, ništa ne čini da ih spriječi. Naprotiv, svi, kao u slučaju Kaluđerovića, kao da navijaju da se to desi!

(Fotografije su preuzete iz knjige „Riječ skuplja od života”, objavljene 2006. godine) Sjutra: SVE SAM MOJE POBIO, SAD ĆU I SEBE