Sudija Zoran Radović naredno ročište zakazao je 29.januara naredne godine.
Prema navodima optužnice, okrivljeni su djelovali zajedno i po prethodnom dogovoru, svjesno i sa umišljajem, koristeći poluautomatsku lovačku pušku marke „Baikal", model M153, kalibra 12 GA, čije je držanje i nošenje zabranjeno. Oružje je, kako se navodi, imalo mehanički uništen fabrički broj i bilo je napunjeno sa više komada lovačke municije.
Tužilaštvo tvrdi da su se okrivljeni skrivali na starom groblju, gdje su čekali oštećenog Iliju Bogdanovića. U trenutku kada su se Bogdanović i njegova supruga Tamara nalazili u putničkom vozilu marke „Mazda", registarskih oznaka CT BC 433, Čolović je iz vatrenog oružja ispalio hitac u pravcu vozila. Više olovnih zrna probilo je prednje vjetrobransko staklo, a najmanje jedno je pogodilo Iliju Bogdanovića, nanijevši mu teške povrede opasne po život.
Usled zadobijenih povreda, uključujući razdor pluća, oštećenje lijeve potključne arterije i masivno unutrašnje krvarenje, Ilija Bogdanović je preminuo. Time je, prema optužnici, doveden u opasnost i život Tamare Bogdanović, koja se nalazila na mjestu vozača.
Nakon izvršenja krivičnog djela, okrivljeni su, kako se navodi, sakrili pušku u grobnici na istom groblju, a potom se dali u bjekstvo u pravcu stana u naselju Luke Ivaniševića, gdje su boravili.
Forenzičkim vještačenjem DNK materijala, koje je sprovedeno u Forenzičkom centru Danilovgrad, utvrđeno je prisustvo bioloških tragova najmanje dvije osobe na oružju i njegovim dijelovima. Rezultati DNK analize pružaju ekstremno jaku podršku hipotezi da je Čolović Mihailo jedan od donora biološkog materijala na više dijelova puške, dok za Ilića Dragana DNK analiza ne daje podršku da je bio donor biološkog materijala na relevantnim tragovima.
U istom predmetu navodi se da se jedno lice, Edij Balše Piralić koji se tereti za polaganje okrivljenima, nalazi u bjekstvu i da je za njim raspisana potjernica.
