Zvanična verzija tadašnjih vlasti glasila je da se radi o samoubistvu, ali brojni tragovi, sumnje i indicije, kako tvrdi porodica Imamović, ukazuju na mogućnost da je riječ o ubistvu.
– Uprkos tome, do danas slučaj nije razjašnjen niti je porodica dobila odgovore na ključna pitanja. Porodica Imamović već četvrt vijeka vodi borbu za istinu i pravdu pred nadležnim institucijama. Nećemo odustati dok se ne otkrije istina i dok odgovorni ne budu privedeni pravdi. Ovaj slučaj ostaje simbol potrebe da se svaka smrt vojnika istraži do kraja i da se poštuje pravo porodice na istinu i pravdu. Sjećanje na Suada Imamovića ostaje, a borba za istinu i pravda nikada neće prestati – kazao je za "Dan" punomoćnik porodice Dževad Imamović, brat stradalog Suada.
Kaže da je Suad bio omiljen, savjestan i častan vojnik, koji je za tri mjeseca dvaput nagrađivan od starješina i nikad ni sa kim nije bio sukobu.
– Ubijen je na noćnoj straži 24.9.2000. godine. Kada je oko sedam ujutru došla smjena straže, Suad je zatečen mrtav sa prostrelnom ranom na grudima. Po naredbi istražnog sudije, majora Milivoja Katnića, uzete su izjave od dvojice vojnika koji su sa njim bili na straži. Oni su kazali da su oko 5.45 čuli pucanj i odmah o tome obavijestili komandira straže, koji im je rekao da će to provjeriti, a nije provjerio. Suad je preminuo od iskrvavljenja, koje se lako moglo zaustaviti da mu je ukazana hitna pomoć – ističe njegov brat.
Kako porodica stradalog mladića za sve ove godine nije ni o čemu obavještavana, obraćali su se Ministarstvu odbrane i Ministarstvu pravde, a oni su ih, kako tvrde, usmjeravali na Vojni arhiv u Beogradu. Suadova porodica objašnjava da se predmet nalazio u Vojnom tužilaštvu punih pet godina i da za to vrijeme nijesu imali uvid u spise predmeta, a da se od 2005. godine do danas u civilnom tužilaštvu u kontinuitetu nastavlja opstrukcija i nepostupanje sve do zastare predmeta.
– Onaj ko je službeno i odgovorno postupao bio je istražni sudija Vojnog suda u Podgorici Milivoje Katnić, koji je sačinio zapisnik i naložio istražne radnje. U međuvremenu, u februaru 2005. godine slučaj je zadužilo Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici, sa izmišljenom pravnom kvalifikacijom navođenje na samoubistvo od N.N. lica, koju su prihvatili ODT i istražni sudija Osnovnog suda u Podgorici. Ispostavilo se da ODT u Podgorici nije ništa preduzimalo, a 2017. je donijelo rješenje o odbacivanju krivične prijave zbog zastarjelosti za krivično djelo navođenje na samoubistvo od strane N.N. učinioca, ali to rješenje nije dostavilo porodici Imamović. Tek u avgustu 2018. godine porodica je preko parničnog suda dobila kopije kompletnih krivičnih spisa – kaže Imamović, dodajući da porodica smatra da je istraga vođena s umišljajem da se prikrije istina o Suadovoj smrti.
Dževad ističe da je njegov brat Suad duplo ubijen.
– Onog dana kada je smrtno stradao i drugi put nečinjenjem onih kojima je posao da istraže sva dešavanja u vezi sa njegovom smrću - kazao je Imamović.
