Posljednjih dana u javnosti se vodila polemika oko predloženog zakona o amnestiji. U polemikama je kao jedna od negativnih strana tog predloga istaknuto i da je kaznena politika sudova blaga, da se dodatno ublažava uslovnim otpustima i amnestijama. Takođe, navođeno je i da amnestija može izazvati osjećaj nepravde kod trećih lica, odnosno oštećenih radnjama osuđenika. Tim povodom Pajković je ukazala na član 19 Ustava Crne Gore, kojim je garantovana jednakost svim licima pred zakonom u ostvarivanju prava i sloboda garantovanih unutrašnjim pravnim aktima države, kao i međunarodnim standardima, što predstavlja najvišu demokratsku vrijednost jedne države.

– U konkretnom smatram da je od presudnog značaja upravo stav Vrhovnog suda iz maja 2025. godine kojim je pojašnjeno da `šteta prouzrokovana krivičnim djelom i imovinska korist stečena izvršenjem krivičnog djela, ne mogu se pretpostavljati već njihovo postojanje mora biti utvrđeno pravosnažnom presudom suda`. Ovakav stav je umnogome `olakšao` i opravdao donošenje pozitivne odluke suda o uslovnom otpustu jer je razjašnjeno da šteta prouzrokovana krivičnim djelom i imovinska korist stečena izvršenjem krivičnog djela, ne mogu se pretpostavljati već njihovo postojanje mora biti utvrđeno pravosnažnom odlukom suda, navela je Pajković.

Pojašnjava i da se postojanje štete, materijalne ili nematerijalne, može utvrditi jedino u sudskom postupku. Upravo zato, naglašava, neophodno je da postoji presuda kojom je utvrđeno postojanje štete, jer u suprotnom sud nema osnov da sam procjenjuje ili konstatuje da šteta postoji, jer bi to značilo da sud izlazi izvan granica svoje nadležnosti i uvodi činjenicu bez pravne osnove.

– Ovakav stav smatram logičnim i efikasnim jer upravo pravovremenim nalaženjem na slobodi i punom rehabilitacijom osuđena lica dobijaju priliku da na zakonit način obezbijede, kako egzistenciju, tako i novčana sredstva za naknadu štete prouzrokovane krivičnim djelom za koja su već osuđena i izdržala kaznu, dodala je ona, navodeći da je neophodan oprez adovkata prilikom iznošenja stavova, analiza i prognoza koji ne treba da budu lični i subjektivnog doživljaja već potpuno potkrijepljeni regulativama i stručnom praksom.

Napominje i da je obaveza advokata da branjenike i njihovu porodicu informišu o stanju u predmetima i zakonskim mogućnostima poboljšanja položaja njihovih klijenata.

Na stavove iznijete u javnosti povodom amnestije i uslovnih otpusta reagovala je i grupa osuđenika. U pismu dostavljenom redakciji "Dana" ukazali su da je problematičan stav jednog advokata "da je činjenica da se uslovni otpust tretira kao institut na koji osuđenici računaju još prilikom izricanja presude, te da, zajedno sa blagom kaznenom politikom crnogorskih sudova, takva praksa sigurno ne doprinosi suzbijanju kriminaliteta".

– Uloga advokata u postupku je da savjesnim pružanjem stručne pomoći iskoristi sve zakonom predviđene mehanizme kako bi svom klijentu omogućio što bolji položaj u toku procesa, a u konačnom i izdejstvovao "bržu slobodu", naveli su osuđenici.
Podsjetili su na član 37 Krivičnog zakonika Crne Gore koji glasi: "Sud može uslovno otpustiti osuđenog koji je izdržao dvije trećine kazne zatvora (u izuzetnim slučajevima – po polovinu kazne), ako: postoji osnova da će se osuđeni na slobodi dobro vladati; neće počiniti novo krivično djelo do isteka vremena za koje je kažnjen; sud procijeni da je postignuta svrha kažnjavanja: ispunjene radne obaveze, dobro vladanje, nadoknađena šteta i slično".