Na konsultativnom saslušanju povodom razmatranja predloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, održanom početkom ovog mjeseca, konstatovano je da je za primjenu izmjena tog zakona neophodno izmijeniti i određene odredbe Zakona o parničnom postupku.

Tim povodom podgorički advokat Veselin Radulović podnio je Ministarstvu pravde inicijativu za izmjene odredaba ZPP-a koje definišu i povlačenje tužbe u slučaju kada na ročište ne dođe uredno pozvani tužilac i kojima se zaštitniku imovinskopravnih interesa Crne Gore za zastupanje pred sudovima priznaju troškovi po advokatskoj tarifi.

Podsjetimo, Radulović je prije inicijative izjavio da je od početka trebalo raditi na izradi posebnog zakona koji bi definisao tzv. građansko oduzimanje imovine kroz parnični postupak, a ne raditi na dopunama postojećeg zakona.

U obrazloženju inicijative upućene Ministarstvu pravde, Radulović navodi da se prezumpcija povlačenja tužbe u slučaju nedolaska tužioca u praksi pokazala kao izuzetno loše rješenje.

– Prvo, brojni su slučajevi gdje se nedolazak tužioca, odnosno njegovog punomoćnika, pokazao opravdanim, pa je usvajan predlog za povraćaj u pređašnje stanje. To je uzrokovalo dodatno vrijeme i doprinosilo je odugovlačenju postupka kojeg ne bi bilo da ne postoji ovakvo rješenje – naveo je Radulović u inicijativi dostavljenoj ministru pravde Marku Кovaču.

Takođe, kako je istakao, brojni su slučajevi gdje je nakon povlačenja ista tužba ponovo podnošena i predmet je počinjao iznova, što je takođe doprinijelo još većem odugovlačenju postupka.

Na kraju postoje slučajevi gdje se tužba iz ovih razloga smatrala povučenom, a nije bilo osnova da se usvoji predlog za povraćaj u pređašnje stanje, kao ni da se podnese nova tužba.

– Smatram da ni u ovim slučajevima nije opravdano i pravedno da stranka trpi štetne posledice u vidu gubitka prava zbog propusta stranke ili punomoćnika da se pojave na ročištu u zakazano vrijeme. Zato bi navedene odredbe Zakona o parničnom postupku trebalo izmijeniti u interesu stranaka, ali i u interesu efikasnog i pravičnog vođenja i okončanja postupka – obrazložio je Radulović.

Takođe, kako je ukazao, priznavanje troškova za zastupanje zaštitniku imovinskopravnih interesa Crne Gore po advokatskoj tarifi predstavlja neproporcionalan teret koji se stavlja na teret građanima koji pokreću postupke protiv države, čime im se djelimično ograničava pravo na pristup sudu.

– Zaštitnik imovinskopravnih interesa prima naknadu zarade iz državnog budžeta koji se finansira sredstvima svih građana. Troškovi njegovog zastupanja pred sudom ne mogu se računati po advokatskoj tarifi, jer to nijesu stvarni troškovi koje zaštitnik ima za zastupanje. Dodatno, zaštitnik nema ni kvalifikacije advokata kojima se za zastupanje propisuje naknada prema advokatskoj tarifi. Zato ovakvo rješenje predstavlja samo pokušaj odvraćanja građana da svoja prava zaštite pred sudom kada su na suprotnoj strani država i njeni organi. Naknada troškova zaštitnika za zastupanje pred sudom može se odrediti samo u mjeri u kojoj je taj organ stvarno imao te troškove. Troškovi određeni u iznosima prema advokatskoj tarifi nijesu stvarni troškovi i nijesu neophodni za zastupanje od strane zaštitnika – ukazao je Radulović.

On smatra da se ovakvim rješenjem povređuje princip proporcionalnosti, jer se strankama koje pokrenu postupak protiv države u slučaju neuspjeha stavlja pretjeran i neproporcionalan teret zato što su takav postupak pokrenule, odnosno stavljaju im se na teret troškovi kao da je suprotnu stranu zastupao advokat iako to nije slučaj.

Dodatno, kako je naglasio, zaštitnik se od strane tih građana plaća po dva osnova, odnosno od zarade koju građani finansiraju i od troškova postupka koje država faktički nije imala.

– Ovakvo rješenje odvraća građane da prava koja su im uskraćena od strane države ostvare sudskim putem jer im se u slučaju neuspjeha stavlja u izvjesnost da će snositi troškove postupka u znatno većem iznosu nego što su oni stvarno nastali i bili neophodni. Zato takvo rješenje ograničava pravo pristupa sudu – ukazao je Radulović.