Mijajlović je uhapšen zbog sumnje da je organizovao kriminalnu grupu u kojoj su bili tadašnji policijski službenici koji su mu odavali tajne podatke. Te informacije, kako je navedeno u naredbi o sprovođenju istrage, biznismen je davao pojedinim medijima tražeći da ih objave, a sve u cilju podrivanja bezbjednosnog sektora i stvaranja negativne slike u javnosti prema političkim neistomišljenicima i crkvenim velikodostojnicima. Saradnja medija sa političarima, naročito sa predstavnicima vlasti i tajkunima koji sarađuju sa režimom ili nekom partijom, kako kažu sagovornice "Dana", nije ništa novo. Ipak, kako upozoravaju profesorka u penziji Univerziteta u Novom Sadu Dubravka Valić Nedeljković i izvršna direktorica Akcije za socijalnu pravdu (ASP) Ines Mrdović, treba napraviti jasnu razliku između javnog interesa i zloupotrebe medija.
Osim dijeljenja informacija, kako je navedeno u naredbi o sprovođenju istrage SDT- a, dešavala se i saradnja sa novinarima na privatnom nivou, kada je npr. novinar Mijajloviću tražio sponzorstvo u velikom novčanom iznosu za člana porodice. U tužilačkim spisima pominju se i predstavnici nevladinog sektora koji su, navodno, u saradnji sa Mijajlovićem, takođe trebali da imaju finansijsku korist.
Profesorica Valić Nedeljković upozorava da liderski režimi u kojima su institucije slabe, a ličnosti jake, nameću određene obrasce ponašanja kada dolazi do saradnje između političkih subjekata i medija.
– Mediji postaju oglasna tabla političke elite. Ako objave informacije bez analize, balansa, etičkih principa, mediji smatraju da od njih treba nešto da dobiju zauzvrat. Tu se javlja simbioza, koji vješti mediji znaju da zamagle, ali se ona monitorngom ipak otkrije. U analizama pojedinih medija vidi se balansirano izvještavanje režima i opozicije. Međutim, veća minutaža posveti se za političke elite, njihove ideje, stavove – kaže profesorica Valić Nedeljković.
U tim slučajevima, kako dodaje, dešava da medijski eksponenti dobijaju neku koristi, često mnogo sredstava koje država daje za projekte. Iako izgleda da je sve po zakonu, uglavnom izostane provjera koliko su mediji ispunili obaveze iz tih projekata. Nekada se, napominje Valić Nedeljković, određeni novinari vode na elksluzivna putovanja o trošku države ili partije.
– Najneprihvatljiviji su lični pokloni – od kišobrana do putovanja i skupih poklona. Na Balkanu vidimo da se i porezi opraštaju lojalnim medijima koji finansijski stoje loše. Tako funkcioniše ta simbioza, dok mediji koji hoće da su kritički, balansirani i u službi javnosti imaju malo šanse da prežive – ukazuje profesorica.
Mrdović je izričita da civilni sektor i mediji bez izuzetka moraju služiti javnom interesu i građanima, a ne kontroverznim biznisima ili nekim drugim interesima.
– Profesionalno poštenje i rad ne smiju nikada biti dovedeni u pitanje, a bilo koji oblik intimizacije (poput interesnih, rođačkih, prijateljskih, emocionalnih) niti je profesionalno, niti etički dozvoljen. Ako je drugačije, onda nijeste dostojni. Nažalost, Crna Gora je zemlja sa puno lažnih, a zapravo kupljenih, korumpiranih moralista u svim mogućim društvenim sferama. U državi duboke korupcije i kriminala, kako smo označeni sa međunarodnih adresa, a mi građani godinama tome i svjedočimo na različite načine, ipak na kraju ništa nije iznenađujuće – ističe direktorica ASP-a.
Prepiske iz ovog slučaja koje su objavljeno (odavanje tajnih podataka, uticaj na birače da bi se zadržala vlast, uticaj na medije i ostalo), kako je ocijenila, teška su mrlja za crnogorsko društvo i pokazuju razmjere nedozvoljenih uticaja u samom vrhu.
– Poruke su u isto vrijeme i zastrašujuće, a zbog sumnje da su, pored ostaloga, ogledan primjer kako se podaci svakog građanina mogu potpuno nezakonito servirati na tacni. Za šta će neovlašćenom licu podaci bilo kojeg građanina?, naglašava Mrdović.
