
Oni su oslobođeni optužbe da su izvršili krivična djela ugrožavanje sigurnosti iz člana 168 stav 2 KZCG u sticaju sa krivičnim djelom nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija iz člana 403 stav 2 u vezi sa članom 23 stav 2 KZCG.
Spasojević kaže da žalbom nije želio da daje legitimitet, kako navodi, sramnoj presudi i lakrdiji od sudskog postupka u kom do kraja nije htio ni da učestvuje. On ističe da je čitav sudski postupak zajedno s presudom pravni nonsens, imajući u vidu činjenicu da su mu u dvorište porodične kuće bačene dvije bombe koje su napravljene s namjerom da eliminišu živu silu. Smatra da je postupak trebalo da bude u nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva (SDT).
– To što je oba puta promašeno ili je Gospod bio milosan prema meni, puka je sreća. Ipak, namjera je bila jasna. Nisam pravnik, ali svakom laiku je jasno da takva kvalifikacija krivičnih djela od strane tužilaštva nema veze s realnošću. U početku sam sarađivao sa državnim organima i tražio da se predmet prebaci u nadležnost SDT-a, jer se radi o dva izvršioca i nekoliko nepoznatih naručilaca koje niko nije identifikovao zato što niko nije ni htio time da se bavi. Ukazivali smo i ko je organizovao, ko je i zašto naručio, iz kojih razloga, međutim, očigledno je da nijesu htjeli da se time bave. Kad sam vidio da je predmet dat u rad sudiji Osnovnog suda koji nema iskustva u takvim predmetima i kada su svi moji predlozi pošli u pogrešnom smjeru, jedino što mi je preostalo bilo je da odustanem od svega i ne učestvujem u postupku, kazao je Spasojević za "Dan".
Cijeneći sprovedene dokaze, prvostepeni sud je navode Predraga Spasojevića ocijenio kao paušalne i zasnovane na pretpostavkama i nagađanjima.
– Pored toga što je oštećeni Spasojević tvrdio da ne poznaje okrivljene, naveo je da je od 30. oktobra 2022. bio u "konkretnom saznanju" da je okrivljeni Lakušić organizovao njegovo praćenje za potrebe Vidoja Stanišića, a u dogovoru sa Marijom Miloševićem, o čemu je obavijestio policijske službenike, dok je 10. novembra iste godine saznao od službenika ZIKS-a čije ime nije želio pomenuti, da lica koja organizuju njegovo praćenje, odnosno Lakušić i druga lica planiraju da bace bombu na njegovo dvorište, o čemu je takođe obavijestio policiju, te da smatra da je događaj sa Marijom Miloševićem iz zatvora u kom mu je isti prijetio, povezan sa svim ovim. Da su ovo sve pretpostavke upravo govori činjenica da iako je oštećeni imao ovakva saznanja, ovlašćenom tužiocu nije želio otkriti lice od koga je to navodno saznao, a takođe s obzirom na to da navodi da je njegovo praćenje organizovano za potrebe navedenih lica jasno je da je oštećeni po sopstvenom stavu imao narušene odnose sa više lica, a koji su očigledno rezultat njegove tadašnje profesije, piše u presudi Osnovnog suda u Danilovgradu.
Da su u pitanju samo paušalni navodi Spasojevića koji nijesu potkrijepljeni nijednim dokazom, kako se navodi u obrazloženju prvostepene presude, još više je jasno kada se ima u vidu iskaz njegove supruge koja je istakla da joj je suprug u ranijim razgovorima saopštavao da postoje lica koja ga prate i da postoji mogućnost da im neko nanese štetu, ali da je ona iz načina na koji joj je on to saopštavao zaključila da se sve to ne odnosi na nanošenje neke velike štete u smislu napada na njihove živote.